Naslovnica

Tehnološki razvoj sovjetskoga oklopništva u Hladnome ratu

Sovjeti su forsirali nisku siluetu tenka i s time relativno malu masu i dimenzije te visoku pokretljivost i brzinu, dok je Zapad bio uglavnom suprotnost tomu, radeći mnogo glomaznije, teže i veće tenkove slabije pokretljivosti.
10. svibnja 2019. u 08:03 0 komentara 3432 prikaza
Foto: Wikimedia Commons

Premda je sovjetsko oklopništvo u kontekstu Drugoga svjetskog rata uglavnom dobro poznato široj publici, isto je, izuzev eventualno nekih najosnovnijih podataka, gotovo nepoznato u slučaju hladnoga rata, barem što se tiče detaljnijih spoznaja i činjenica. Štoviše, svjetska, a poglavito domaća historiografija mnogo je manje i skromnije pokrila to razdoblje vojne tehnike i povijesti, barem kada se usporedi sa široko pokrivenom i gotovo sveopće opjevanom temom Drugoga svjetskog rata, kako u svemu ostalome, tako i u ovome specifičnom kontekstu.

BORBE ZA ŠIROKI BRIJEG - DRUGI DIO Završni napadi i posljedice bitke za Široki Brijeg

Iako je sovjetsko oklopništvo u razdoblju Drugoga svjetskog rata nedvojbeno bilo ponajbolje među savezničkim, isto je i dalje tehnološki zaostajalo za onim njemačkim, premda su Sovjeti već u to vrijeme bili inovativni u nekim pogledima nasuprot samim Nijemcima, primjerice u činjenici kako su upravo oni uveli široke tenkovske gusjenice za lakše savladavanje terena, kao i najmoderniji princip oklopa onoga vremena – zakošeni, koji je prvi put upotrijebljen na njihovu srednjem tenku T-34-76, što ga je praktički činilo nepobjedivim te u skladu s time i neupitno najboljim tenkom u doba kada se pojavio na bojištu, 1940. godine.

Također, T-34 postavio je i rekord najviše proizvođenoga tenka rata i općenito najviše proizvođenoga srednjeg tenka u povijesti, sa sveukupno 85 000 proizvedenih i to u svega 18 godina proizvodnje (1940. – 1958.), uključujući oko 35 000 T-34-76 i otprilike 50 000 T-34-85. Doduše, prvenstveno zahvaljujući beskrajnim resursima u kombinaciji s moćnom sovjetskom industrijom i njezinim kapacitetima, a ne samomu tenku (primjerice, Nijemci, s druge strane, zasigurno ne bi uspjeli proizvesti ni približnu količinu toga istog tenka u istome vremenskom razmaku, upravo zbog čega su, logično, i forsirali tehnološki razvoj, s obzirom na to da su bili svjesni kako Sovjetima i Saveznicima općenito ne mogu parirati u brojnosti). Stoga je spomenuta tehnička nadmoćnost Nijemaca u to doba, odnosno slabost Saveznika da im pariraju u njoj (a poglavito u oklopništvu), donekle bila i razumljiva, gledajući na činjenicu kako su Sovjeti, kao i ostatak Saveznika, prvenstveno i najviše računali na brojnost kao faktor koji će im omogućiti konačnu pobjedu (što u konačnici zaista i jest prevagnulo), s obzirom na to da su uočili kako su im resursi i kapaciteti proizvodnje daleko nadmoćni onima njemačkim. U skladu s time nastojali su svoja borbena vozila pojednostavniti što je više moguće, s prvenstvenim ciljem olakšavanja i ubrzavanja same proizvodnje, te naravno smanjivanja njezine cijene, stoga se nisu pretjerano zamarali tehnološkim razvojem i ulaganjem u napredak.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. svibnja 2019.         

BORBE ZA ŠIROKI BRIJEG - PRVI DIO Njemačka obrambena "Zelena crta" IZ NOVOG BROJA Njemački motorni jedrenjaci uz obalu otoka Paga ŽIVOTOPIS Ustaški pukovnik na jugoslavenskoj poštanskoj marki
 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.