Prije nekog vremena pažnju mi je privukla naslovnica časopisa „Ustaša“, vjesnika Hrvatskog Ustaškog oslobodilačkog pokreta, i to konkretno broja 39 iz jeseni 1944. godine. Na naslovnici časopisa je fotografija više vojnika koji guraju jednu haubicu.
Evidentno je da haubica izgleda dosta arhaično te je većeg promjera. Po izgledu odudara od većine svih topničkih oruđa viđenih na hrvatskim prostorima tijekom Drugog svjetskog rata na kojemu su uglavnom prevladavala teška topnička oruđa francuskog, austrougarskog i talijanskog porijekla. Uspoređujući sliku s preglednicima teškog topništva Prvog i Drugog svjetskog rata ustanovio sam da se radi o teškoj haubici engleske proizvodnje Vickers B.L. 6 inch cwt Mark I promjera 6 inči ili 152,4 mm. Sama haubica projektirana je i uvedena u upotrebu britanske vojske tijekom 1915. godine. Haubica je u izvornom obliku iz 1915. težila 4.471 kg odnosno 3.700 kg na paljbenom položaju. Granatu težine 45,48 kg mogla je izbaciti brzinom od 429 m/sec na maksimalnu daljinu od 10.430 m. Tijekom Prvog svjetskog rata proizvedeno je više od 4.000 ovih haubica koje tijekom rata postaju osnovno teško frontovsko topničko oruđe britanske vojske. Haubice su tijekom upotrebe, s obzirom na kratak domet, ocijenjena kao vrlo robusno i izdržljivo oruđe vrlo velike preciznosti. S obzirom na+ malu težinu bile ja predviđena i za vuču oruđa konjskom vučom. Italiji su početkom 1918. isporučene ove haubice. Nakon rata prodane su Belgiji, Nizozemskoj, Portugalu i Latviji te su isporučene postrojbama Ruskih kontrarevolucionarnih armija. Nakon završetka građanskog rata u Rusiji dio ovih haubica korišten je tridesetih godina u opremi sovjetske vojske. U upotrebi britanske vojske bile su i nakon Prvog svjetskog rata. Tijekom tridesetih izvršena je modernizacija i to u prvom redu radi poboljšanja pokretljivosti motornom vučom. Ovako modernizirane haubice nose oznaku Mark IP i IR.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2024.
