Naslovnica

Zašto (ne)točno analiziramo i prognoziramo političko-sigurnosne procese?

Društvo bez rizika je nemoguće, rizik je neizbježan i stalno rastući fenomen u okvirima uređenog društva. Suvremene rizike nije jednostavno izbjeći i kontrolirati. Problematika provedbenih politika bitno je redefinirana.
07. veljače 2019. u 08:57 0 komentara 125 prikaza
Foto: Wikimedia Commons

Procesi i teme iz okvira ključnih područja života, primjerice, političke, gospodarske, sigurnosne, socijalne teme, oduvijek zaokupljaju pažnju političara, znanstvenika, stručnjaka, policy praktičara, ali i šire javnosti.

IZ NOVOG BROJA (Ne)sigurnost jugoistoka Europe kao prioritet EU?

U eri „društva rizika“, u suvremenom svijetu koji je istovremeno interpolaran, multipolaran i međuovisan, svijetu koji je politički, sigurnosno i gospodarski sve kompleksniji, sve povezaniji i sve prijeporniji, to je itekako važno. Procesi suvremenog svijeta uz svoju globaliziranu i dinamičku dimenziju karakterizirani su i nepredvidivošću. Rizik, koji je sastavni dio svakodnevnog života, proizlazi prvenstveno iz neizvjesnosti koje je stvorio društveni razvoj.

Društvo bez rizika je naprosto nemoguće, rizik je neizbježan, prisutan i stalno rastući fenomen u okvirima uređenog društva. Stoga, suvremene rizike nije jednostavno niti izbjeći niti kontrolirati. Problematika provedbenih politika bitno je redefinirana: umjesto upravljanja nesigurnostima (insecurity) sve se više upravlja neizvjesnostima (uncertainty), kao rizicima visokog stupnja čiju vjerojatnost događanja, i uz uporabu scijentizma, je teško predvidjeti, pri čemu nisu rijetki ni slučajevi suočavanja sa „nerješivim neizvjesnostima“. Analitičari, stručnjaci i znanstvenici štoviše ukazuju kako se ističu nesposobnosti modernog društva da se nosi s opasnostima, sve se više govori ne o budućnosti koja je nepoznata nego o onoj koja je nespoznatljiva. Britanski sociolog Frank Furedi budući svijet označava kao „nepoznate nepoznanice“, pri čemu se pri pokušaju objektivizacije „nepoznatog“ stvara nova vrsta prijetnje. U izvrsnoj studiji Braneći politiku Matthew Flinders ističe da je to okvir politika krize odnosno preuveličavanja kriza kako bi se u javnosti širila politika straha te javnost navela na određeno ponašanje. Time se, nadalje, otvara pitanje može li se bilo koji regulatorni mehanizam za suočavanje sa rizicima koji su po svojoj prirodi, uz njihovu nepobitno realnu i objektivnu dimenziju, i subjektivni i konstruirani, smatrati okvirom za neminovne odnosno „zaključne zaključke“.

Rizici predstavljaju indirektne, nenamjeravane, neizvjesne akcije i procese smještene u budućnosti koje postaju stvarnima tek kada se i ako dogode.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2019. 

IZ NOVOG BROJA Četiri desetljeća sporazuma iz Camp Davida IZ NOVOG BROJA Makedonija na povijesnoj prekretnici IZ NOVOG BROJA Kultura sjećanja kao determinanta međunarodnih odnosa: hrvatsko-izraelski odnosi
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.