Augsburški mir je sporazum koji su potpisali Karlo V. i snage protestantskog Schmalkaldskog saveza 25. rujna 1555. u gradu Augsburgu, čime su okončane borbe i nasilje između luterana i katolika u Njemačkoj. Ovim mirom izjednačena su prava katolika i luterana. Time je luteranstvo postala službena vjera u Svetom Rimskom Carstvu. Prema principu »cuius regio eius religio«, koji znači »čija je zemlja, onoga je i vjera« ili »kneževa zemlja, kneževa vjera «, određuje se vjera u pojedinim područjima, što zapravo znači da vjera regionalnog vladara određuje vjeru podanika. Naime nakon što je Karlo V. sklopio mir s francuskim kraljem Franjom I, usmjerio se na suzbijanje protestantskog otpora unutar svoga carstva. Od 1546. do 1547, u onom što je poznato kao Schmalkaldski rat, Karlo i njegovi saveznici sukobili su se sa schmalkaldskim obrambenim savezom luteranskih knezova u Svetom Rimskom Carstvu oko teritorija Ernestine Albertine u Saskoj. Iako su vojne snage saveza bile vjerojatno nadmoćnije, njezini čelnici bili su nesposobni i nisu se mogli dogovoriti o bilo kojem planu borbe.
U travnju 1547. carske snage okupljene od strane Karla i pape Pavla III. porazile su snage saveza u Bitci kod Mühlberga i uhvatile mnoge vođe, od kojih su najpoznatiji Ivan Fridrik Velikodušni i Filip od Hessena, te prisilili stanovnike trideset različitih gradova na preobraćenje. Ovom bitkom Karlo je učinkovito pobijedio u ratu. Samo dva grada i dalje su se nastavili odupirati. Mnogi od knezova i ključnih reformatora, kao što je Martin Bucer, pobjegli su u Englesku, gdje su izravno utjecali na englesku reformaciju. Godine 1548. Karlo je pobjednički prisilio Schmalkaldski savez na pristanak na uvjete naznačene u Augsburškim mirom. Međutim polovinom 16. stoljeća protestantizam se previše učvrstio u srednjoj Europi da bi se ugušio silom. Male protestantske pobjede iz 1552. prisilile su Karla, umornog od tri desetljeća rata, na potpisivanje Mira iz Passaua, koji dodjeljuje neki slobode protestantima i uništio Karlu sve nade u vjersko jedinstvo unutar Carstva. Tri godine kasnije Mirom u Augsburgu luteranizam je dobio službeni status u okviru Svetog Rimskog Carstva i dopustio knezovima odabrati službenu religiju u okviru područja kojim vladaju.
