U prvoj polovini ratne 1944. godine situacija na bojištima diljem sovjetsko-njemačkog bojišta ili Istočnog bojišta počela se okretati u korist Crvene armije. Na krajnjem sjeveru bojišnice krajem siječnja Lenjingrad je konačno oslobođen od njemačke opsade koja je trajala gotovo 900 dana.
Usprkos nespretnostima i nesnalaženju sovjetskih zapovjednika zbog kojih prodor nije išao glatko, Nijemcu su konačno odbačeni od Lenjingrada pa su sovjetske vlasti službeno 26. veljače proglasile grad oslobođenim. Do svibnja većina Ukrajine i Krim oslobođeni su u seriji snažnih koncentiranih napada šest tenkovskih armija kojima su rukovodili sovjetski zapovjednici Georgij Žukov i Ivan Konjev. Crvena armija sada se nalazila na rumunjskoj granici na jugu i prijetila je da napravi prodor kroz Karpate prema Mađarskoj. Glavna prepreka koja je stajala na putu parnog valjka Crvene armije 1944. bila je velika koncentracija osovinskih trupa u Bjelorusiji. Riječ je o Wehrmachtovoj Armijskoj grupi "Centar" koja je izdržala snažne sovjetske zimske ofenzive tijekom zime 1943./1944. i nanijela je Rusima teške gubitke u ljudstvu, oružju i vojnoj opremi. Upravo će Armijska skupina "Centar" koja je činila kralježnicu njemačke vojske biti glavna meta sovjetske ljetne ofenzive 1944. godine.
Vojne kampanje na Istočnom bojištu 1943. bile su veće nego ratne operacije prethodnih godina. To je bio rezultat velikog povećanja sovjetskih postrojbi u veličini i u zračnim snagama.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2018.
