Naslovnica

Pohod princa Eugena Savojskog u Italiji 1701./1702. godine

Na početku Rata za španjolsko nasljeđe (1701. – 1714.) Eugen je ponovio spektakularni Hanibalov prijelaz preko Alpa te na spavanju zarobio francuskoga maršala.
28. prosinca 2020. u 10:25 0 komentara 304 prikaza
Foto: Rijksmuseum

Španjolski ogranak Habsburga bila je vladarska obitelj čiji je opstanak bio pod znakom pitanja od 1665. godine, kada je na prijestolje stupio boležljivi Karlo II. (1661. – 1700.)

IZ NOVOG BROJA Bitka na Bijeloj gori - prva bitka dugoga Tridesetogodišnjeg rata

Od mladosti krhkoga zdravlja, fizički deformiran zbog višestrukih incestnih brakova njegovih predaka, s godinama je postalo jasno ne samo da neće dugo živjeti, nego i da iza sebe neće ostaviti potomke. U igri za španjolsku krunu tako su najizglednije figurirala dva moćna suparnika, francuski kralj Luj XIV. i Karlov austrijski rođak, car Leopold I., s obzirom na to da se prvi oženio Karlovom starijom sestrom Marijom Terezijom još prije njegova rođenja, dok je mlađu, Margaretu Tereziju, 1666. godine oženio drugi. Luj XIV. imao je s Marijom Terezijom sina Luja, „dauphina“ (prijestolonasljednika), a Leopoldu je Margareta rodila kćer Mariju Antoniju, koja se udala za bavarskoga izbornika Maksimilijana Emanuela.

Prema oporuci Karlova oca, kralja Filipa IV., španjolska kruna i sve njezine kolonije trebale su pripasti njegovoj mlađoj kćeri, carici. Prema tome, caričin unuk, sin Maksimilijana Emanuela, smatrao se jedinim legitimnim nasljednikom. Obje kćeri su se, po udaji, odrekle prava na španjolsko nasljeđe, no starija to nije učinila izravno, nego kao dio bračnoga ugovora; njezin otac nije isplatio miraz pa se u Francuskoj smatralo da je time taj sporazum bio ništavan, a time i njezino odricanje od nasljeđa.

S druge strane, Leopold je odbijao priznati Filipovu oporuku, smatrajući sebe nasljednikom, kao unuk Filipa III. On je ista ta prava htio prenijeti na svoju djecu iz drugoga braka s Eleonorom od Pfalz-Neuburga, Josipa i Karla. Karlo je trebao postati španjolski kralj, dok bi stariji Josip bio izabran za cara, pored titule rimskoga kralja koju je nosio od 1690. godine. Kako nijedna od europskih sila nije željela vidjeti Bourbone na francuskome i španjolskome prijestolju, pozornica za novi rat bila je pripremljena krajem 1700. godine kada je napokon u studenome te godine umro Karlo II.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. prosinca 2020. 

IZ NOVOG BROJA Vlad III. Drakula - Križar protiv Osmanlija IZ NOVOG BROJA Periklo strateg IZ NOVOG BROJA Mameluci - Vitezovi islama 1250.-1517.
 
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.