U Europi su egipatski Mameluci upamćeni kao tzv. „Kraljevi-robovi“ koji su izbacili križare iz Svete Zemlje. Međutim, oni su uistinu bili nešto više od toga. Iako su se granice Mamelučkog sultanata mijenjale tijekom povijesti, ta je islamska politička tvorevina ostala ‘velika sila’ u trajanju od gotovo dva i pol stoljeća (1250.-1517.).
Njezine su vojske predstavljale kulminaciju vojničke tradicije započete još u 8. stoljeću, dok je Mamelučki Sultanat - sa svojim institucijama, a time i vojskom – poslužio kao model prema kojem je stvarano rano Osmansko Carstvo. Važnost svega toga postaje još očitija ako istaknemo da su osmanske vojske dostigle vrata Beča samo 12 godina nakon što je slomljena moć Mameluka. Stoga nećemo pretjerati ako kažemo da su Mameluci, u jednoj udaljenoj povijesnoj sceni, predstavljali najsnažnije izdanke borbenih ljudi u svijetu i kvintesenciju ratnika na konju. Oni su bili robovi ratnici, koji su odvedeni u Islamsko Carstvo kao mladići iz poganskih stepa, ali su ubrzo postali njegovi spasitelji, obzirom da su porazili Mongole i ustrojili mašineriju džihada koji je ultimativno uništio križarska kraljevstva Palestine i Sirije. Ti bivši robovi odvedeni su u islamski svijet kao nepismeni mladići, da bi ubrzo, zahvaljujući brzoj adaptaciji, prihvaćanju i nadogradnji islamskog vojničkog umijeća, postali nešto više od vojnika. Nakon krvavog preuzimanja vlasti od svojih dotadašnjih gospodara, Saladinovih potomaka, oni su, naime, razvili vojnički kodeks i sustav zasluga temeljen na bratimljenju iz baraka, utemeljivši time sofisticirano vojničko društvo koje je koristilo državne resurse i energiju za totalni rat, a osmislili su i ispisali seriju traktata o ratovanju čiji je sadržaj moguće usporediti sa klasikom Umijeće ratovanja Sun Tzua, a sve u vidu kompleksnosti, ljepote jezika i bistrine iznošenja tema o krvavom poslu ratnika. Tako njihov sadržaj govori o velikim temama sa opisima puta srednjovjekovnog vojnika.
Štoviše, stvorili su ratnički kod koji se po svojim karakteristikama mogao nositi sa onim zapadnjačkih vitezova i samuraja (japanski bušido).
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. prosinca 2019.
