Kako su kanadske i britanske snage stjerane u kut na bojišnici kod Caena zahvaljujući pouzdanoj i požrtvovnoj obrani grenadira 12. SS-Panzer Division 'Hitlerjugend', general Montgomery odlučio je pokušati iskoristiti prazninu sada nastalu u njemačkim linijama.
On je smatrao da je to najbolje učiniti napadom na previše izloženo lijevo krilo Waffen-SS divizije. Nakon prisilno odgođenoga dolaska armijske Panzer-Lehr-Division njezini vojnici i oprema sada su raspoređeni odmah do položaja grenadira 12. SS-Panzer Division 'Hitlerjugend.' Međutim, čak i sada lijevi bok te elitne armijske divizije stajao je previše izložen, a Nijemci nikako nisu mogli utemeljiti kontinuiranu crtu bojišnice između svojih divizija angažiranih u obrani Caena i postrojbi sukobljenih s američkim trupama u zapadnome dijelu Normandije. Montgomeryjev odgovor na takvu situaciju bio je plan o pokretanju operacije kodno nazvane „Perch.“ Svježa britanska 7th Armoured Division (7. oklopna divizija, čiji su pripadnici nosili nadimak „Pustinjski štakori“) poduzela je 12. lipnja napad prema jugu na slabo zaštićeno lijevo krilo armijske Panzer-Lehr-Division. Njezin zadatak bio je manevrom zaobići armijsku Panzer-Lehr-Division i zatim joj zaći iza leđa te kroz mjestašce Villers-Bocage izvršiti proboj prema Caenu, hvatajući time u stupicu obje njemačke divizije: 12. SS-Panzer Division 'Hitlerjugend' i armijsku Panzer-Lehr-Division. Na papiru je plan izgledao odlično i uistinu je nalikovao na njemačku taktiku blitzkriega. Međutim, uslijedilo je nešto što nitko nije predvidio. A to je činjenica da su famozni „Pustinjski štakori“ uskoro pronašli svoju nemezu u obliku jednoga odlučnog i sposobnog Waffen-SS zapovjednika tenkovske posade Tigera I.
Tigar I u Waffen-SS-u
Težak 57 tona, tenk Tiger I ušao je u upotrebu postrojbi Waffen-SS-a koncem 1942. godine. Prvi put je sudjelovao u akcijama Waffen-SS-a tijekom teških borbi oko Harkova na Istočnome bojištu u veljači i ožujku 1943. godine kada se pokazao iznimno nadmoćnijim tenkom od svojih protivnika. Naoružan 88 mm topom, Tiger je mogao bez većih problema probiti oklop sovjetskoga tenka T-34 i savezničkoga Shermana na daljini većoj od 1500 metara. Ispočetka su 1. SS-Panzer Division' Leibstandarte SS Adolf Hitler', 2. SS-Panzer Division 'Das Reich' i 3. SS-Panzer Division 'Totenkopf' pridodane, svakoj zasebno, po jedna satnija naoružana s 15 tih tenkova, ali zbog njihove poznate tehničke nepouzdanosti Nijemci su mogli računati samo na pola od trenutno raspoloživoga broja Tigera u satniji. Ti su tenkovi upotrijebljeni kao predvodnica njemačkih trupa tijekom bitke kod Kurska u srpnju 1943. godine.
Kao rezultat ekspanzije Waffen-SS oklopnih zborova u ljeto 1943. godine odlučeno je da se ukinu divizijske satnije popunjene Tigerima i ustroje njihove dvije teške tenkovske bojne na razini zbora. Nominalno su te bojne, svaka zasebno, raspolagale trima satnijama Tigera, s po 14 u svakoj satniji. S obzirom na uzastopne angažmane 1. SS-Panzer Division 'Leibstandarte SS Adolf Hitler', 2. SS-Panzer Division 'Das Reich' i 3. SS-Panzer Division 'Totenkopf' na Istočnome bojištu tijekom zimskih mjeseci 1943. i proljeća 1944. godine, značilo je to da njihove dvije nove teške bojne nisu bile spremne za akciju sve do tik prije invazije na tlo Francuske u lipnju 1944. godine. Tako je Schwere SS-Panzer-Abteilung 101 ili kraće s. SS-Pz. Abt. 101 (101. SS teška oklopna bojna) pridodana I. SS oklopnom zboru kako bi mu osigurala podršku, dok je Schwere SS-Panzer-Abteilung 102 ili kraće s. SS-Pz. Abt. 102 (102. SS teška oklopna bojna) raspoređena kao potpora II. SS oklopnom zboru. Te dvije teške oklopne bojne SS-a imale su zadatak osigurati svakomu Waffen-SS zboru moćnu napadnu silu ili su one, pak, služile kao pričuva iz koje su slane u akciju u protuudarima i kritičnim situacijama na bojišnici.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2023.
