Bitka kod Sempacha, jedna od najvažnijih u švicarskoj povijesti, nije toliko poznata po odlučnosti kojom je dobivena koliko po helebardi koja je otada postala osnovno oružje Švicaraca. Bilo je to koplje s ubojitim dodacima sjekirom i kukom, smrtonosno za oklopljene konjanike. Nakon smrti cara Karla zapadni dio habsburških zemalja došao je u vlast nadvojvodi Leopoldu III. koji je želio osvojiti susjedne, nekada habsburške posjede, a sada neovisne švicarske kantone udružene u konfederaciju. Leopold se pažljivo pripremio rat, sakupivši za ono vrijeme veliku vojsku od 4 000 vojnika, među kojima je bilo 1 500 oklopnih vitezova. Njima se suprotstavilo tek 1 600 švicarskih pješaka iz kantona Uri, Schwyz, Unterwalden i Luzern. Do sukoba je došlo 9. srpnja 1386. na brdovitu i usku zemljištu kod Sempacha. Samouvjereni nadvojvoda Leopold zapovjedio je svojim vitezovima da sjašu kako bi se lakše razvili na teškom terenu, ali i da bi pokazao učinkovitost koplja nasuprot helebardi. Pri tome su, da bi se lakše kretali u brzini, odsjekli vrhove svojih oklopnih cipela koji su u hrpama ostali na bojnom polju.
Kako su malobrojni Švicarci pobijedili, još uvijek je predmet debata. Prema jednoj teoriji teško oklopljeni austrijski vitezovi brzo su se iscrpili tijekom vrućeg ljetnog dana nasuprot lakše oklopljenim Švicarcima. Drugi faktor bilo je podcjenjivanje Švicaraca, jer su austrijski plemići požurili u prve redove kako im ne bi izmakla slava pobjede nad malobrojnijim protivnikom. U izravnom sukobu Austrijanci su isprva nanijeli gubitke Švicarcima i potisnuli njihove prednje redove. Tada su Švicarci promijenili bojnu formaciju i napali Austrijance s boka. Istodobno su uspjeli i razbiti austrijski prednji red. Prema legendi to je omogućio vojnik Arnold Winkelried, koji se bacio na vrhove austrijskih kopalja. Kada je nastala pukotina u austrijskim redovima, do izražaja su došle helebarde. Nakon dva sata borbe na bojnom polju ostalo je ležati oko 1 500 mrtvih Austrijanaca, među njima čak 600 plemića, nasuprot 200 Švicaraca. Pojava helebarde omogućila je švicarskim pješacima da se suprotstave oklopljenim konjanicima, a Švicarci su kao vojnici postali traženi diljem Europe. Od njih je papa ustrojio i svoju gardu, koja postoji i danas.
