Tog dana, 18. lipnja 1815., nepoznato mjesto Waterloo u belgijskoj ravnici blizu Bruxellessa ušlo je u povijest. Na jednoj strani skupila se Napoleonova vojska sa 73 000 vojnika i 252 topa, a na drugoj britanska pod vodstvom vojvode Welingtona sa 68 000 vojnika i 156 topova. Napoleon je bio uvjeren da će ovoga puta pobijediti u odlučnoj bitki kojoj su prethodili dramatični događaji: njegov iznenadni povratak iz zatočeništva na Elbi, uspostava vlasti u Francuskoj, ali i osnivanje Sedme protunapoleonovske koalicije koju su tvorile Velika Britanija, Rusija, Austrija, Pruska i neke manje zemlje.
Saveznici nisu bili raspoloženi za pregovore koje je Napoleon nudio. Proglasili su ga “uzurpatorom” te sa šest armija, ukupno 700 000 vojnika, krenuli u pohod na Francusku. Budući da je bio slabiji, Napoleon je odlučio tući protivnike svakog posebno pa mu je uspjelo poraziti Pruse kod Lignya, a zatim se okrenuo protiv Britanaca kod Waterlooa. Krvava borba, uz obostrane velike gubitke, trajala je cijeli dan. U presudnom trenutku na bojištu se pojavila ranije poražena pruska vojska s 50 000 vojnika i udarila na već iznemoglog neprijatelja. Do mraka ujedinjeni saveznici potpuno su dotukli francusku vojsku koja je izgubila preko 40 000 vojnika, dok su saveznici imali oko 24 000 žrtava. Bio je to kraj ratobornog Korzikanca i njegova imperija: Napoleon je zatočen na otočiću Sveta Helena, gdje je umire 1821. godine.
