Iako su u bombardiranju 28. studenoga 1943. Nijemci imali osjetne gubitke, plovidba Jadranom kao i operacija zauzimanja jadranskih otoka i dalje se odvijala. Dana 29. studenoga 1943. završena je operacija »Delphin« te je sada težište prebačeno na otoke ispred Šibenika, a nakon toga na otoke južne Dalmacije. Međutim svi brodovi koji su sudjelovali u navedenoj operaciji trebali su se vratiti u zadarsku luku i tamo popuniti zalihe. Nužno je bilo da laka krstarica »Niobe« ukrca ugljen, međutim u Zadru ga je bilo za još samo osam dana plovidbe. Istoga dana u Zadar je stigao i admiral Jadrana te se uvjerio u ranjivost zadarske luke i brodova u njoj. Srećom, toga dana nad Zadrom je bilo dosta niske i guste naoblake s kišom te saveznički zrakoplovi nisu mogli djelovati, iako je luka bila puna različitih plovila.

Ipak, u 11:20 i u 13:50 sati oglašena je zračna opasnost zbog preleta većih formacija savezničkih četveromotornih bombardera. Zbog realne opasnosti prilikom ukrcavanja ugljena admiral Jadrana izdao je zapovijed da se laka krstarica »Niobe« uputi u pravcu Pule i tamo izvrši obnovu zaliha. Također u to vrijeme u Kninu je započelo prikupljanje 114. lovačke divizije s namjerom prebacivanja prema Italiji (Saveznici su dobili dojavu da će se navedena postrojba prebaciti iz Zadra morem prema Anconi ili Rijeci, međutim ona se preko Knina i Like prebacila prema Rijeci te dalje prema Italiji), a područje između Karlobaga i Stobreča kod Splita preuzima 264. pješačka divizija. Ojačana 891. pukovnija 264. pješačke divizije trebala je braniti područje od Zadra do Pirovca te od Benkovca do Obrovca, kao i otoke Ugljan i Murter. Stožer navedene pukovnije sa stožernom postrojbom smješten je u Zadru, a Zadar je određen kao glavni sektor i centar obrane utvrđenog obrambenog područja između Karlobaga i rijeke Krke. U Zadru se stalno nalazila i jedna ojačana bojna 891. pukovnije kao i topnički divizijun 661. topničke pukovnije. U zgradama na zadarskoj rivi uređena su mitraljeska gnijezda u prizemljima i podrumima, a pristupilo se i saniranju talijanskih bunkera. Ukupno je u Zadru, sve do povlačenja u listopadu 1944, stalno bilo oko 1 500 njemačkih vojnika, časnika i dočasnika, od toga negdje 300 na Poluotoku. Sljedećih dana nad Jadranom je bjesnilo snažno nevrijeme, međutim Nijemci su vršili posljednje pripreme za izvođenje operacije »Haifisch II«, odnosno zauzimanje otoka Šolte. U tu svrhu sa sjevernoga Jadrana u zadarsku luku ponovno su počeli pristizati ratni brodovi, te su u noći 3. prosinca 1943. iz Pule uplovile torpiljarka »TA-21« i eskortni brod »NA-4«, koje su za nekoliko sati isplovili dalje u pravcu Trogira. Istoga dana u Zadar je uplovio i eskortni brod »NA-2«, a 5. prosinca 1943. ispred Zadra usidrila se torpiljarka »TA-20«, kao i torpiljarka »TA-21« koja se vratila iz Trogira.

Istoga dana ispred Zadra usidrili su se i tankeri »Verbano« i »Donatella«, s kojih su navedene torpiljarke odmah započele prekrcaj loživog ulja. Navedimo i da su Saveznici prateći njemačke radiobrzojave saznali da će se 5. prosinca 1943. u jednoj uvali zapadno od Trogira naći i laka krstarica »Niobe«.

Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novom broju VP magazina od utorka, 4. kolovoza na svim kioscima!

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’