Kada se progovori o Medačkom džepu, odnosno o hrvatskoj vojnoj operaciji "Džep-93", koja je munjevito izvedena u Lici u rujnu 1993. godine, onda se najčešće govori i čuje o zločinima koji su s njome povezani, pa se dobije dojam kako je bila riječ o nekoj hrvatskoj zločinačkoj operaciji kojoj je bio cilj likvidacija srpskih civila. O toj se operaciji posebice puno pisalo kada su za zločine u njoj svojedobno optuženi generali Janko Bobetko, Mirko Norac i Rahim Ademi. I godinama se tako o Medačkom džepu piše i govori, a da se zapravo prave informacije o toj operaciji najčešće prešućuju.
Dosad je najopsežniju studiju o toj operaciji prije desetak godina napravio Miroslav Međimorec, koja je u cijelosti objavljena 2003. godine u znanstvenom časopisu "National security and the future". Međimorec je u njezinu uvodnom dijelu tako napomenuo:"Oni koji su proživjeli Domovinski rat znaju da su iz tog "džepa" pobunjeni Srbi, dragovoljci i ostatci JNA dvije godine prijetili zauzimanjem Gospića, probojem preko Velebita i presijecanjem Hrvatske. Srbi bi, da su to postigli, dosegli liniju Virovitica-Karlovac-Karlobag i ostvarili projekt "Velike Srbije", okupirali veći dio Hrvatske, time porazili ideju samostale hrvatske države i doveli je do sloma. Kao što je vojna akcija Hrvatske vojske kod Masleničkog ždrilla spojila jug i ostatak Hrvatske, ograničena vojno-redarstvena akcija u Medačkom džepu spriječila je njezino razdvajanje i poraz te nagovijestila odlučnost Hrvatske da postigne svoj cilj - kombinacijom diplomatskih i vojnih sredstava - oslobađanje i puni suverenitet nad cjelokupnim državnim područjem, demokratizaciju i uključivanje u Europsku uniju i slobodni svijet. Nažalost u ratu i najpomnije planirane i vođene akcije poprimaju neželjeni tijek i završavaju s teškim posljedicama. To se dogodilo i s tom vojnom operacijom, te neželjene i nedopustive posljedice - zločini - ocrnili su cijelu akciju..."
Dvojica Kanađana, Scott Taylor i Brian Nolan, u knjizi "Tested mettle", objavljenoj u Ottawi 1998. godine, naveli su kako je "Operacija Medački džep bila ona prijelomna točka na kojoj je nedvosmisleno dokazana hrvatska krivnja za zločin i etničko čišćenje te pokazana jednakost u zločinu između Hrvata i Srba". Međimorec iz toga izvlači zaključak: "Takvim tumačenjem događaja u Medačkom džepu u pitanje je dovedena suverenost hrvatske države, ratni zločini su postali hrvatska državna politika, a Međunarodna zajednica (MZ) je dobila dokaz koji je tražila da bi opravdala svoje tumačenje sukoba u bivšoj Jugoslaviji, svoju nedjelotvornost, pristranost i zadovoljenje svojih geopolitičkih interesa. Hrvatska je iz žrtve postala krivac za raspad Jugoslavije i rat, a zbog navodno počinjenih zločina slijedila ju je kazna, a posljedice su bile politički pritisci, usporavanje približavanja europskim integracijama, teškoće u tranziciji (u razvoju gospodarstva i građanskog društva) i - Haški sud. MZ je nakon Medačkog džepa prihvatila tumačenje sukoba u bivšoj Jugoslaviji kao "građanskog rata", "vjekovnog pokolja balkanskih plemena" i podijelila je "jednaku odgovornost svih strana za taj rat". To je nepravedno pretvorilo Hrvatsku iz žrtve u jednakopravnog i odgovornog sudionika građanskog rata. Zbog materijalnih dokaza i evidencije što su je učinili Kanađani, civilna policija UN-a i strani novinari Medački džep, a ne Ahmići niti hrvatsko-muslimanski sukob, postao je ona prijelomna točka nakon koje se javno mijenje Zapada okreće od Hrvatske i izjednačava je s agresorom - Srbijom. Medački džep ima to značenje, nakon te akcije svijet je promijenio odnos prema RH. Neoprostivi su zločini počinjeni u vrijeme te vojno-redarstvene akcije i zbog njih trebaju odgovarati počinitelji, ali Hrvatska - njezino političko-vojno vodstvo po svemu zločin nije planirala, učinila niti bi zbog njega trebala snositi posljedice.
Izvor: Zvonimir Despot, "Medački džep 1993." , Večernji edicija , Vojna povijest
Svako zlo za jedno dobro ,kaže narodna. Ta je akcija konačno profilirala Hrvatsku kao vojnu silu koja može osloboditi svoje okupirane djelove . Time se konačno krenulo na jugoslavenskog tj. velikosrpskog okupatora sredstvima kojima je to bilo nužno , a ne putem nepreglednih pregovora sa njime koja su forsirao dio međunarodne anglosaksonske javnosti sa ciljem stvaranja srpske države na hrvatskom zemlji . Da se nije to dogodilo nikada nebi smjeli provest Bljesak i Oluju , a danas bi imali srpsku državu u srcu Hrvatske na bazi Z4 plana . Hrvatske više nebi bilo ! Zato vjećna slava svim Hrvatskim Vitezoviam koji su u toj akciji satrali velikosrpsku četničku gamad , smrt takozvanoj jugoslavenskoj misli !!!