Krajem prošle godine svjetlo dana ugledala je vrlo zanimljiva fotomonografija: „Black Dragon, JIU JITSU i hrvatski komandosi”. Autor knjige pukovnik je Hrvatske vojske u mirovini, Stjepan Grbavac, koji je svojim znanjem vrijednosti ove borilačke vještine prenosio tijekom Domovinskog rata na pripadnike specijalnih postrojbi Hrvatske vojske. Jiu jitsu samoobrambena je borilačka vještina, jedna od mnogih drevnih vještina koje su unaprijedili japanski samuraji usavršavajući ih u zatvorenim, ezoteričnim školama.
Zapravo je preuzeta iz kineskog kruga borilačkih vještina, a prilično surov oblik borbe samuraji su tijekom stoljeća prilagodili vlastitim životnim vrijednostima i ratničkim potrebama. Jiu jitsu (mekana vještina ili nježna vještina) izvoran je naziv za japanske stilove borilačkih vještina koje su danas poznate kao sportske vještine, primjerice „brazilski jiujitsu”. No izvorna vještina bila je čisto vojničkog karaktera, poučavala je ubojite tehnike napada i obrane te nema nikakve veze sa sportom. Kao takva, vještina se počela razvijati u feudalnom Japanu krajem 16. stoljeća, potom u Sengoku razdoblju obilježenom čestim i krvavim ratovima. Tijekom građanskih ratova 17. i 18. stoljeća vještinu su kao borbenu tehniku usavršili samuraji. Nakon okončanja feudalnog doba, odnosno ulaska u razdoblje Meji, samurajske vještine postale su itekako cijenjene...
Ne propustite novi broj Vojne povijesti za samo 19,99 kn na čak 84 stranice, od ponedjeljka, 5. 1., na svim kioscima!
