Članak daje pregled aktivnosti Vojske Jugoslavije u događajima oko saveznih izbora 24. rujna 2000., posebno u Crnoj Gori.
Potom i pripreme za eventualnu intervenciju i reakciju na širi narodni bunt koji je 5. listopada 2000. doveo do smjene režima Slobodana Miloševića, a zatim prihvaćanja novog predsjednika Vojislava Koštunice. Iako je izgledalo da će se i u ovoj krizi vojska poslužiti specijalnim, oklopnim i inženjerijskim snagama radi intervencije (protiv vlastitih građana), do toga ipak nije došlo. Dokumenti govore da su pripreme vršene i da je samo masovnost opozicijskog pokreta i sveopće nezadovoljstvo stanjem u Srbiji utjecalo da ne dođe do oružane intervencije. Smirivanje političke situacije i ostanak istovjetne zapovjedne garniture na čelu vojske dovelo je do pada tenzija.
Jedno od pitanja sa kojim su se suočile nove demokratske vlasti u Srbiji, u upravljanju Ministarstvom obrane i Vojskom Srbije i Crne Gore, bilo je i ponašanje vojske i vojnog vrha u danima oko saveznih izbora kao i petolistopadske smjene vlasti 2000. godine. U tu svrhu ministar obrane Boris Tadić je (na inicijativu autora ovog članka, tada u funkciji savjetnika ministra) tražio od načelnika Generalštaba VSCG-a general-pukovnika Branka Krge zapisnike sa sjednica Kolegija načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije iz perioda rujan-listopad 2000., kao i svu relevantnu dokumentaciju komande 1. armije i Beogradskog korpusa o događajima od 1. do 5. listopada 2000. godine. Nepuna dva mjeseca kasnije, Generalštab je dostavio djelomično kompletnu dokumentaciju Prve armije i Beogradskog korpusa, iz koje se može rekonstruirati aktivnost Vojske Jugoslavije u tim prijelomnim danima. Članak je sastavljen na temelju zapisnika sa Kolegija na[1]čelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije koji su oslobođeni tajnosti 2006. godine odlukom tadašnjeg načelnika Generalštaba general[1]potpukovnika Zdravka Ponoša.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 3. kolovoza 2021.
