Potsdamski "divovi" bili su rana moderna pruska pješačka pukovnija od kraja 17. do 18. stoljeća neobična po tome što su je za to vrijeme činili muškarci znatno iznad prosječne visine. Jedinicu je osnovao brandenburški knez izbornik Friedrich, koji će kasnije postati kralj Friedrich I (1657. – 1713.)
U početku se sastojao od samo nekoliko bataljuna, ali s vremenom će rasti. Jedan od razloga koji se kriju iza formiranja te pukovnije bilo je da viši ljudi lakše pune i brže pucaju iz mušketa. Prusko stanovništvo dalo je nadimak pukovniji „Lange Kerle“, tj. "visoki momci". Friedrichov sin, Friedrich Wilhelm I. (1688. – 1740.) bio je njima oduševljen i uvelike je proširio pukovniju skupa s ostatkom pruske vojske za vrijeme svoje vladavine. Za pukovniju mu je trebalo nekoliko stotina novaka godišnje. Friedrich Wilhelm pokušao ih je dobiti odakle god je mogao, a mnogi od njih nisu bili pruski. Drugi bi vođe ponekad pruskom kralju slali neuobičajeno visoke vojnike kao darove. Petar Veliki poslao je nekoliko takvih divova kao zahvalnicu za jantarnu sobu koji je Rusiji darovala Pruska. Pod vladavinom Friedricha Wilhelma, divovi nisu vidjeli mnogo akcije jer je kralj smatrao da su previše vrijedni. Umjesto toga, koristio ih je u povorkama i često ih pokazivao stranim posjetiteljima. Njegov sin, Friedrich II. Veliki (1712. – 1786.) nije dijelio oduševljenje svog oca za pukovniju vjerujući da je beskorisna i nepotrebna. U pukovniji je u to vrijeme bilo 3200 "divova". Nakon smrti Friedricha Wilhelma, Friedrich Veliki poslao je mnoge „divove“ u druge postrojbe i degradirao pukovniju u grenadirski bataljun. Akciju su vidjeli u pruskim ratovima u 18. stoljeća, poput Sedmogodišnjeg rata, sve dok se postrojba konačno nije raspala u napoleonskim ratovima nakon što se predala u bitci kod Jene-Auerstedta 1806. godine.
