Nakon što su neposredno prije početka Drugoga svjetskog rata formirane prve oklopne divizije, nametnulo se logično pitanje - što učiniti s konjičkim divizijama i velikim brojem konjičkih postrojbi. U to se vrijeme u sastavu Oružanih snaga SAD-a nalazilo više od 12 milijuna konja i oko četiri milijuna mula.
Nimalo čudno, najveći protivnici formiranja oklopnih divizija dolazili su upravo iz konjičkih divizija. njihovi zapovjednici često su bili vrlo sumnjičavi prema oklopništvu i ideji da oklopna vozila mogu učinkovito zamijeniti konjicu, koja je tako dugo i uspješno u povijesti služila američke oružane snage. Tako je posljednji zapovjednik Konjica SAD-a (funkcija je službeno ukinuta u travnju 1942. nakon Marshallove reforme Kopnene vojske SAD-a), general-bojnik John Knowles Herr sve do početka Drugoga svjetskog rata bio žestoki zagovornik uporabe tradicionalne konjice u ratovanju. Nakon početka rata ublažio je stav tvrdeći da je budućnost ratovanja u kombinaciji konjice i motoriziranih snaga.
Početkom 1942. godine u sastavu Kopnenih snaga SAD-a bile su atkivne samo dvije konjičke divizije, a odlučeno je da taj naziv zadrže i dalje, zajedno sa starom organizacijskom strukturom (11.000 ljudi raspoređenih u dvije brigade s po dvije pukovnije). No nakon veljače 1943. godine konjica se doslovno zadržala još samo u njihovu nazivu. Za vrijeme rata većina je konjičkih postrojbi mehanizirana, a dio je pretvoren u standardne pješačke postrojbe.
Iako će se konji u američkoj vojsci povremeno do kraja rata nastaviti koristiti za transport, u pravilu su bili zamijenjeni džipovima Willys MB, kojih je za vrijeme rata proizvedeno čak 640.000. Posljednja prava konjička postrojba američke vojske koja se borila u Drugome svjetskom ratu bila je 26. pukovnija Filipinskih skauta: svoj posljednji konjički juriš postrojba je izvršila protiv japanskog pješaštva sredinom siječnja 1942. u mjestu Morong na Filipinima. Što se tiče dviju aktivnih konjičkih divizija za vrijeme rata, 1. konjička divizija postojača je još prije rata, a od prosinca 1943. do kraja rata služila je na Pacifičkom bojištu. Osim nje, u sastavu američke Kopnene vojske nalazila se i 2. konjička divizija, no ona nije sudjelovala u ratnim operacijama, već na izgradnji zrakoplovnih baza u sjevernoj Africi. Razlog tome vjerojatno se nalazi u činjenici da su njezin sastav činili većinom afroamerički vojnici. Raspuštena je u svibnju 1944., a njezin je sastav raspoređen unutar Tehničkih službi Kopnene vojske SAD-a.
koje su ovo gluposti, pa daj malo se informirajte prije nego pisete. amerikanci nisu imali konjicu, oni su vec 30-tih godina prestali koristiti konje osim za paradu sto imaju I dan danas . ustvari amerika je bila jedina armija u ww2 kompletno motorizirana dok su cak I nacisti imali konjske zaprege za vucu topova poljskih kuhinja municije I slicno. .....evo ga odgovor na pitanje o koristenju konja I u ww2......."Were Cavalry horses used in World War 2?".....Yes, mainly by the Polish and partisan groups, although even the Germans still used horses (contrary to popular myth, while the German forces were well mechanised, they were never fully mechanised).