Korejski je rat (1950. – 1953.) nastao kao neposredni produkt blokovske bipolarizacije i zaoštravanja antagonizama dvaju suprotstavljenih političkih i gospodarskih sustava. Naime, Koreja je prestala postojati kao samostalna država još nakon Rusko-japanskog rata (1904. - 1905.) kada je postala japanski protektorat, međutim nesmiljena japanska kolonijalna eksploatacija uzrokovala je mnogobrojne pobune i ustanke korejskog pučanstva koje su Japanci krvavo gušili. Nakon japanske agresije na Kinu 1931. godine, u sjevernom dijelu Koreje počeo se razvijati partizanski pokret pod vodstvom korejske komunističke partije, a od 1934. do završetka Drugog svjetskog rata pokret je narastao u oružanu silu koja je vodila intenzivni partizanski rat protiv Japanaca.
S druge strane, na Kairskoj konferenciji u studenom 1943. dogovoreno je da će Koreja nakon rata postati nezavisna država, dok je Potsdamskim sporazumom iz srpnja 1945. dogovoren ulazak savezničkih snaga u Koreju, u sklopu završnih operacija protiv Japana (ujedno je dogovoreno i okupacijsko područje sovjetskih i američkih snaga, a granica između njih trebala je ići 38. paralelom). Postrojbe Crvene armije prešle su 12. kolovoza korejsku granicu iz sjeveroistočne Kine, nastavljajući operacije protiv japanske vojske koja je u sjevernom dijelu Koreje pružala otpor sve do početka rujna.
