Najveća vojna sila koju je svijet ikada vidio, francuska Velika armija sa 600.000 vojnika, počela je 24. lipnja 1812. prelaziti rijeku Njemen u ratnom pohodu protiv Rusije, posljednje neovisne države tadašnje kontinentalne Europe. U Velikoj armiji bilo je manje od polovine Francuza, a uz njih činili su je Nijemci, Poljaci, Švicarci, Nizozemci, Talijani, kao i oko 10.000 Hrvata. Ratne operacije osobno je vodio francuski car Napoleon Bonaparte koji je namjeravao brzim prodorom prema Petrogradu i Moskvi potući glavne ruske snage i pobijediti. Napoleonove ambicije bile su još veće: porazom Rusije, duž europske obale potpuno bi se blokirala Engleska, a zatim bi se francuska vojska okrenula protiv Turske i Indije!
Francuski car računao je da će rat protiv Rusije završiti za 20-ak dana. No velika ruska prostranstva bila su opasnija nego što je predviđao. Duge hodnje kroz prašnjavu ravnicu, do Vitebska i Smolenska, odnijele su mu i bez većih borbi čak 150.000 vojnika zbog bolesti, bijega vojnika i krajnjeg zamora. Rusi su izbjegavali odlučujuću bitku, ali su je napokon prihvatili kod Borodina jer je prijetila opasnost da bez borbe padne Moskva, što bi znatno oslabilo moral ruske vojske i naroda. Borodino je ostao u povijesti zabilježen kao poprište golemog krvoprolića:
Napoleon je izgubio oko 50.000 vojnika i čak 47 generala, a njegov protivnik Kutuzov 44.000 mrtvih i 23 poginula generala. Iako je bitka taktički ostala neodlučena, obje su je strane proglasile svojom pobjedom. Čak je i Napoleon morao reći: „Francuzi su bili dostojni pobjede, a Rusi da ostanu nepobijeđeni“. Ubrzo zatim francuska je vojska ušla u Moskvu, ali Napoleon nije dočekao pregovore o ruskoj predaji. Umjesto njih izbio je veliki požar i Napoleon se počeo povlačiti u veoma teškim zimskim uvjetima. Pod udarima ledene studeni i ruskih postrojbi francuska se vojska raspala pa se preko Njemena pod oružjem vratilo tek nekoliko tisuća vojnika.
Računa se da je Napoleon u Rusiji izgubio oko 300.000 ljudi, što je zauvijek skršilo njegovu vojnu moć.
Po zaposjedanju Moskve Ruski car Aleksandar nije se usudio pregovarat o primirju jer bi ga tvrdolinijaši svrgnuli. Odugovlačenje je urodilo plodom; rana zima je desetkovala armiju koja nije bila opremljena za zimske uvijete (primjer konji su imali ravne ljetne potkove) što je ubrzo stvorilo problem s transportom i potom se pretvorilo u katastrofu....a