Lučki admiralitet u Puli („Hafenadmiralität“), najviša zapovjedna i upravna vlast ratne mornarice, ne računajući posade brodova, pod svojim je zapovjedništvom brojao 1410 časnika i 51 840 vojnika kopnene vojske, kao i 1000 časnika i 5070 mornara „K.u.K. Kriegsmarine“. Razlog njegovoga smještaja u Puli bio je više no očit i logičan. Pula je bila glavna vojno-pomorska baza monarhije u čijoj se luci nalazila glavnina flote. Za obranu ratne luke Pula na raspolaganju su bila 104 teška i 157 lakih topova, smještenih na okolnim utvrdama, s borbenim kompletom od 79 414 komada strjeljiva. Jadranska je obala operativno bila podijeljena na četiri zapovjedna područja: Trst, Pula, Šibenik i Boka. Pod Zapovjedništvom pomorskoga područja („Seebezirkskomando“) Trst bilo je područje od Rta Savudrije do talijanske granice, pod zapovjedništvom Lučkoga admiraliteta u Puli bilo je područje od Savudrije do Kvarnera, područje južno od Kvarnera do Boke bilo je pod nadležnosti Pomorskoga obrambenoga okružja u Šibeniku, dok je Boka Kotorska bila operativno podređena Zapovjedništvu kopnene vojske u Herceg Novom.
Institucija Lučkoga admiraliteta imala je kratku tradiciju, kako u Austro-Ugarskoj, tako i u drugim onodobnim velesilama. U Puli je ova ustanova organizrana sredinom 19. stoljeća, a njezin je prvi čovjek bio glavnim zapovjednikom svih pomorskih snaga unutar svoga zapovjednoga područja i pulskoga Pomorskoga arsenala. Do godine 1866. pored pulskoga postojala su još dva Lučka admiraliteta s istim ovlastima, u Veneciji i Trstu, ali nakon te godine nastavlja djelovati samo Lučki admiralitet u Puli. Time Pula dobiva na vojnopomorskom značaju jer ostvaruje samostalnost uprave nad svim mornaričkim postrojbama, ustanovama i objektima. Razvojem ratne flote nametala se potreba za osnivanjem raznih upravnih odjela poput: vojnoga, mobilizacijskoga, gospodarsko-administrativnoga, sudskoga i sanitetskoga odjela.

Uređaj koji mnogi imaju kod kuće mogao bi biti izvor ozbiljnih zdravstvenih problema: ‘Odmah ga isključite ili bacite’