Auguste-Frédéric-Louis Viesse de Marmont (1774, - 1852.), maršal Francuske i prvi guverner Ilirskih provincija, s ovlasima vicekralja. Rođen je u Chatillon-sur-Seine u časničkoj obitelji i kako je želio nastaviti očev poziv, pohađao je vojnu školu u Dijonu. U Francuskim revolucionarnim ratovima sudjelovao je kao topnički časnik, istaknuvši se pri opsadi Toulona 1793. godine pa ga Napoleon postavlja za svog ađutanta i s njim odlazi u Italiju.
U Napoleonovom pohodu na Egipat već je brigadni general i zapovijeda odredom pri osvajanju Malte. Istaknuo se i u tzv. Bitki kod piramida 1798. godine, a još više kao guverner Aleksandrije, izdržavši opsadu i napade britansko-turske flote cijele 1799. godine unatoč gladi i kugi koji su desetkovali stanovništvo grada. U Napoleonovim ratovima psotavljen je za zapovjednika francuskig snaga u Dalmaciji na čijem je čelu osvojio Dubrovnik, spriječivši ruske i crnogorske snage da ga zauzmu prije Francuza.
Protiv rusko-crnogorskih snaga vodio je bitke u južnoj dalmaciji sve do potpisivanja Tilzitskog mira 1807. godine. Kao prvi guverner Ilirskih provincija reorganizirao je hrvatske pukovnije prema francuskom modelu, organizirao vojnu obuku i školovanje časnika, uveo vojnu obvezu i uredio državnu administraciju. Potrudio se francusku upravu učiniti popularnom, zbog čega je u školama i lokalnoj administraciji uveo tzv. ilirski jezik (odnosno hrvatski), što je kasnije dalo poticaj za nastanak hrvatskog narodnog preporoda i jačanje Ilirskog pokreta. Osim toga, nastojao je osuvremeniti teritorij pod francuskom upravom intenzivnom gradnjom cesta, urbanim uređenjem gradova, poticanjem manufakturne proizovdnje i sl.
Unatoč svim Marmontovim nastojanjima, očekivani pozitivni učinak na široke slojeve pučanstva u velikoj je mjeri izostao (vjerojatno i zbog toga što su Ilirske provincije trajale vrlo kratko), a sam je Marmont više ostao upamćen kao zapovjednik koji je iznimno vrijednu crkvu Sv. Donata u Zadru pretvorio u konjušnicu, nego kao prosvjetitelj koji je uspostavio jedan od najljepših perivoja u Karlovcu. Iako je, između ostalog, bio i kvalitetan vojni pisac, njegova dijela nisu prevedena na hrvatski jezik.
