Mongolski vođa Džingis-kan početkom 13. stoljeća uspio je što milom, a što silom ujediniti mongolska plemena pod svojim vodstvom. Od njih je potom ustrojio snažnu vojsku s kojom je udario na dva susjedna kineska carstva Jin i Xia. Brojnije i bolje naoružane Kineze iznenadila je mongolska vojna taktika. Naime, u mongolskoj vojsci nije bilo pješaka, a lako naoružani konjanici napadali su brzo i iznenada, a zatim bi simulirajući povlačenje mamili protivnika u zamku. U međuvremenu bi neprijatelja cijelo vrijeme zasipali oblacima smrtonosnih strelica. Osim toga, mongolski su ratnici često mijenjajući svoje brze konje, mogli prijeći i više od 160 kilometara na dan prehranjujući se pljačkom i pijući krv svojih konja.. S takvom vojskom Džingis-kan uništio je jednu kinesku vojsku za drugom. Problemi su nastali tek kada su Mongoli došli pred dobro utvrđeni Peking. Nomadskim ratnicima osvajanje utvrđenoga grada bila je novost pa je kan dao zarobiti kineske inženjere koji su mu izgradili opsadne sprave. No kada je opsada Pekinga potrajala dulje nego što se očekivalo te je među Mongolima zavladala glad, nemilosrdni ratnik ne želeći odustati naredio je da se ubije svaki deseti vojnik kako bi se prehranilo ostale. Zahvaljujući kanovoj upornosti i nemilosrdnosti, Mongoli su 1. lipnja 1215. osvojili Peking. Grad je razoren, a pobijeno je cjelokupno stanovništvo. Nakon što je uništio oba kineska carstva, Džingis-kan je okrenuo svoju moćnu vojsku prema zapadu maštajući o zauzimanju cijelog svijeta.
Iako su u Kini postavili svoju upravu, Mongoli su ubrzo preuzeli kinesku kulturu i stopili se s većinskim narodom, tako da je već Džingis-kanov unuk Kublaj-kan osnovao novu vladajuću dinastiju Yuan. Kao trajna posljedica mongolske invazije ostala je jedinstvena Kina koja se više nikada nije dijelila na posebna kraljevstva i carstva.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti možete čitati u novom izdanju VP-a koji je na svim kioscima od petka 5. lipnja za samo 19,99 kuna, i to na 92 stranice!
