
Početkom 1945. Mostar je bio ključno uporište u njemačkoj obrambenoj ‘Zelenoj liniji’ na južnom krilu, koja je štitila povlačenje grupe armija “E” iz Grčke i Srbije. U takvoj situaciji Vrhovni štab NOVJ odlučio je pokrenuti veliku “Mostarsku operaciju” u kojoj je sudjelovalo 45 000 vojnika, većinom iz 8. dalmatinskog ojačane tenkovskom brigadom i zrakoplovima iz Italije i s Visa. Te su jedinice izabrane jer je u njihovim redovima bilo više od 80 % boraca hrvatske nacionalnosti, te se računalo da će oni lakše pridobiti domicilno stanovništvo koje nije bilo sklono partizanskoj vlasti. Okosnicu obrane Mostara činile su hrvatska 369. ‘Vražja’ i 9. ustaškodomobranska divizija te razne manje posadne postrojbe njemačkog Wehrmachta, ukupno oko 15 000 vojnika.
Glavni je udar počeo 6. veljače 1945. napadom na Široki Brijeg, a poslije njegova pada sljedeći dan, nastavio se prodorom prema Mostaru u koji su partizanske postrojbe ušle tek 14. veljače. Posvuda su se vodile žestoke bitke, pa su i gubici bili veliki. Njemačko-ustaško-domobranske snage imale su 4000 mrtvih, a partizani oko 800. U izvještajima partizanskih zapovjednika često se spominje žestok otpor i čuđenje što im se predao mali broj domobrana. S obzirom da je Njemačka gubila rat, partizani su očekivali njihovu masovnu predaju, no oni su ipak ostali na položajima u strahu od partizanske osvete. Kada je situacija za njemačko-ustaške snage postala beznadna, prema izričitoj naredbi Adolfa Hitlera krenulo se u povlačenje prema Sarajevu koji je, prema novom operativnom planu, trebalo držati pod svaku cijenu. Partizani su 14. veljače 1945. zauzeli Mostar i spriječili rušenje mostova, ali su propustili priliku da opkole i zarobe cjelokupnu neprijateljsku formaciju jer su podcijenili njezinu operativnu vrijednost. U pozadini Mostarske operacije krile su se mnoge ljudske tragedije. Najveća se dogodila u Širokom Brijegu, koji je desetljećima bio poznat kao Gospino svetište. Znamenita franjevačka crkva i samostan s gimnazijom i konviktom djelovali su kao hrvatsko vjersko i obrazovno središte u kojem se nalazilo golemo povijesno i kulturno blago. Upravo je tu počinjen neviđen zločin. Poslije završetka borbi za Široki Brijeg partizani su ušli u samostan i hicima u potiljak poubijali 12 franjevaca.