Viteštvo predstavlja srednji vijek kao nijedan drugi stalež. U njemu su se od karolinškog doba stopili germanski lenski odnosi sa saracenskim običajima koje su srednjovjekovni ratnici donijeli s Bliskog istoka tijekom križarskih pohoda. Običaj održavanja turnira s Bliskog istoka vrlo se brzo proširio tadašnjom Europom. U dvobojima kopljima i turnirskim borbama vitezovi su dokazivali svoju smionost i bogatili se na račun pobijeđenih. Jedan od najvećih srednjovjekovnih turnira održan je 13. svibnja 1224. u Friesachu u Štajerskoj.
Na njemu je prema starim izvorima sudjelovalo oko 500 vitezova, a među njima i austrijski vojvoda, tirolski grof, istarski markgrof i koruški vojvoda. Tada nije bilo neuobičajeno da se na turnirima nadmeću i okrunjene glave, a najpoznatiji među njima bili su kralj Henrik VIII. i habsburški car Maksimilijan.Na turniru 1559. stradao je, pak, francuski kralj Henrik II. kada ga je koplje kroz vizir kacige pogodilo u oko. Viteški dvoboji, pojedinačni ili u skupinama, bili su u modi sve do 16. stoljeća. Tada su vatreno oružje, novi uvjeti života, jačanje građanstva, a umnogome i Cervantesova genijalna satira o Don Quijoteu, učinili viteštvo i vitezove smiješnima. Bilo je u ono doba i mnogo profesionalnih turnirskih boraca, koji su dobro živjeli prodajući zarobljene protivnike i zaplijenjenu, obično veoma skupocjenu opremu i oklope.
