Sovjetsko napredovanje tijekom siječnja i veljače 1943. godine potisnulo je Nijemce duboko prema zapadu. Harkiv i Dnjipropetrovsk bili su u izravnoj opasnosti. Na sjeveru je njemačka armijska grupa “Centar” držala Orel, a na jugu armijska grupa “Jug” generala Mansteina držala je obrambene položaje na rijeci Mius. Manstein je imao nekoliko oklopnih divizija na raspolaganju, uključujući snažne i dobro opremljene Waffen-SS postrojbe. Bio je spreman za novi protunapad kako bi konačno poništio sovjetska napredovanja poslije Staljingrada.
Bitka za Harkiv
U drugoj polovici veljače 1943. Mansteinove oklopne postrojbe suprotstavile su se sovjetskim napadačima blizu Dnjipropetrovska. Do kraja mjeseca četiri sovjetska oklopna i mehanizirana korpusa (veličinom kao četiri oklopne “panzer” divizije) bila su uništena te su preživjeli napadači odbačeni preko rijeke Donjec.
Iskoristivši zadnje dane smrznute zemlje prije proljetne “raspučice”, Mansteinovi tenkovi krenuli su prema Harkivu te ga zauzeli do sredine ožujka. Hitler je bio toliko zadovoljan ovim potezom da je čak prije “oslobađanja” Harkiva naredio napad na veliku sovjetsku izbočinu oko grada Kurska na sjeveru.
Operacija “Zitadelle”
Iako su Nijemci tijekom zime pretrpjeli više od pola milijuna žrtava, Hitler je i dalje vjerovao kako može vratiti inicijativu svoje vojske na Istočnom bojištu, a u isto vrijeme uspješno braniti Reich na Zapadnom bojištu (Italija, Francuska). Njemačka vojska, posebice njezine oklopne postrojbe, i dalje su bile sposobnije i profesionalnije od Crvene armije. Hitler je vjerovao kako će mu novi tenkovi “Tiger” i “Panther” konačno dati kvalitativnu prednost.
Njemački plan napada tijekom bitke za Kursk: 9. armija armijske grupe “Centar” feldmaršala Gunthera von Klugea napast će sjeverno krilo, dok će 4. oklopna armija Mansteinove armijske grupe “Jug” napasti južno krilo izbočine. Operacija je trebala početi u svibnju, ali stalno je odgađana jer je Hitler čekao svoje nove tenkove.
Staljin, Žukov i šef stožera maršal Aleksandr Vasilevsky (tri čovjeka koji će voditi Crvenu armiju do kraja rata) odlučili su napraviti obrambene položaje za prvi val napada. Kada uspješno odbiju Nijemce krenut će u protunapad južno i sjeverno od Kurska. Obavještajne službe i razni špijuni odradili su svoj posao te su Rusi točno znali gdje će Nijemci napasti. Utvrdili su još jače svoje položaje na područjima gdje će njemački napad biti usmjeren.
Nijemci su napali 4. srpnja te su od početka nailazili na snažan otpor. Na sjeveru 9. armija sa sedam oklopnih divizija koje su predvodile napad nije bila uspješna te je osvojila vrlo malo sovjetskog prostora. Sovjetski zapovjednici su nakon tog napada pozvali svoje tenkovske rezerve. Kluge je rekao Hitleru 9. srpnja da ne može nastaviti napad. Dana 12. srpnja Sovjeti su na sjeveru krenuli u protunapad te se Kluge morao povući.
Na južnom krilu stvari su izgledale bolje. Prvih dana operacije 4. oklopna armija napredovala je oko 35 kilometara uz velike gubitke, ali Sovjeti su imali još veće. Dana 12. srpnja dogodila se najveća tenkovska bitka u povijesti ratovanja – bitka kod Prokhorovke. Sovjeti su ponovo imali puno žrtava, ali imali su više ljudi, tenkova i aviona od Nijemaca tako da to nije predstavljao velik problem.
Neki kažu, da je Manstein pronašao slabe sovjetske točke i da bi u drugom pokušaju bio uspješniji, jer sovjeti su imali užasne gubitke u tehnici i ljudstvu, ali se opet umiješao "genijalni kaplar" Hitler i zaradi iskrcavanja Amerikanaca na Siciliji oduzeo Mansteinu naj bolje oklopne jedinice tj cijeli SS korpus i poslao ih na italijansko bojište!!