Naslovnica

Njemački desantni tenkonosci (MFP – Marinefährprahm)

Inovativni njemački brodograditelji osmislili su plovilo dužine 47 m potpuno ravnog dna, nosivosti 180 tona te vrlo snažno naoružano s nekoliko topova manjeg i većeg kalibra.
20. svibnja 2016. u 11:03 2 komentara 4905 prikaza
Tenkonosac
Foto: Youtube Screenshot

Izgradnja njemačkih desantnih tenkonosaca vezana je uz nikada ostvarenu operaciju „Seelöwe“ – iskrcavanje u Veliku Britaniju. Dok se pješaštvo još nekako moglo prevesti plovilima s kojima je raspolagala Njemačka ratna mornarica, a i s civilnim plovilima koja su rekvirirana za potrebe vojske, tenkove i oklopna vozila moglo se prebaciti samo specijaliziranim plovilima za tu namjenu. Inovativni njemački brodograditelji osmislili su plovilo dužine 47 m potpuno ravnog dna, nosivosti 180 tona te vrlo snažno naoružano s nekoliko topova manjeg i većeg kalibra. Gradnja prvog prototipa započela je 15. prosinca 1940. u brodogradilištu Gebr. Wiemann, Brandenburg/Havel, a plovilo je dovršeno 16. travnja 1941. godine. Nakon probnih plovidbi i ostalih testiranja, plovilo je u kolovozu 1941., pod oznakom F-100 i imenom „BÄRBEL- CHRISTA“, uvršteno u službu. Iako se zbog napada na SSSR odustalo od invazije na Veliku Britaniju, naručena je izgradnja velikog broja ovih plovnih jedinica koja je nosila oznaku „A“. U razdoblju do svibnja 1945. ukupno je izgrađen 691 od 1012 naručenih. Naravno, nakon modela „A“ uslijedile su modifikacije – „A1“, „AM“ (minopolagač), „C“, „C2“, „C2M“ (minopolagač), „AF“ (artiljerijski desantni tenkonosac model „C2“), „D“, „DM“ (minopolagač), „AF“ (artiljerijski desantni tenkonosac model „D“). Također, za potrebe Talijanske ratne mornarice izgrađena su plovila model „MZ“, vrlo slična njemačkim modelima A-C. Nakon kapitulacije Kraljevine Italije u rujnu 1943. na Jadran preko rijeke Po dolaze i prvi desantni tenkonosci. Riječ je o desetak primjeraka modela A-C izgrađenih u francuskim i talijanskim brodogradilištima na Ligurskom moru. U talijanskim brodogradilištima na istočnoj obali Jadrana također je započela izgradnja desantnih tenkonosaca, ali samo modela „D“, s time da „jadranski primjerci“ svi započinju brojkom 9 ili 10.

Desantni tenkonosac model „D“ i „DM“
Dužina: 49,8 m
Širina: 6,58 m / 8,34 m DM
Visina: 2,75 m
Gaz: 1,18 m prazan / 1,35 m pun
Nosivost: 225,5 t / 247,5 t DM
Pogon: 3 diesel motora KHD-SA6M517 ukupne snage 375 ks
Brzina: 7,3 čv / 10,27 čv

F-963 M

  • brodogradilište: Cantieri Riuniti Del Adriatico (CRDA), San Marco
  • naručen 5. travnja 1943. kao novogradnja 1618
  • početak gradnje 15. ožujka 1944.
  • porinut: 28. lipnja 1944.
  • probna plovidba: 14. srpnja 1944.
  • u službi (10. desantna flotila): 25. srpnja 1944.
  • naoružanje: 1 top 8,8 cm SKC/35 na postolju C/35; 1 četverocijevni top 2 cm Flak 38

F-968 M

  • brodogradilište: Cantieri Riuniti Del Adriatico (CRDA), Monfalcone
  • naručen 5. travnja 1943. kao novogradnja 1549
  • početak gradnje 1. siječnja 1944.
  • porinut: 30. lipnja 1944.
  • probna plovidba: 3. srpnja 1944.
  • u službi (10. desantna flotila): 31. srpnja 1944.
  • naoružanje: 1 top 8,8 cm SKC/35 na postolju C/35; 1 četverocijevni top 2 cm Flak 38; 2 jednocijevna topa 20 mm Breda; 4 dubinske mine, 6 dimnih plutača
  • Traxx:

    Interesantan clanak o ovom ipak prilicno beskorisnom plovilu. Njemacka nikad nije bila jaka pomorska sila (ako je usporedimo sa Velikom Britanijom ili Amerikom) i nikada nije uspjela organizirati jedan veci desant. Ratna mornarica Velike Britanije bila je (po tonazi) 4-5 ... prikaži još! puta veca, a ona SAD-a tokom rata i veca od Britanska, stoga su Nijemci u Atlantiku ali i u Sredozemlju sto se tice brodovlja bili u izrazito podredjenoj ulozi . Stoga invazija Britanije (Seelöwe) nikada nije bila realisticka opcija, a invazija zauzimanja Krete (operacija Merkur 1941) je bila izvedena gotovo potpuno padobrancima (uz velike gubitke na Njemackoj strani, te su od tada padobranci koristeni kao elitna pjesadija) i manjim djelom rekvizicijom ribarskih brodica. Ovakva plovila - ako bi se koristila u vecim skupinama - u uvjetima saveznicke pomorske (i zracne) nadmoci bila bi lak plijen saveznika i bila su vjerojatno uglavnom na sidristu tokom rata. Bilo bi interesantno da je autor naveo operativnu povijest takvih plovila. Vjerujem da su u najboljem slucaju koristeni u manjim taktickim akcijama (npr zauzimanje Korcule 1943 i vjerojatno u nekim manjim operacijama na Baltiku) jer za vece desantne akcije Njemci jednostavno nisu bili sposobni.