Člankom „Okupacija i kolaboracija u Srbiji (travanj 1941. – listopad 1944.)“ započinje novi niz članaka u kojima će biti opisani okupacijski sustavi u pojedinim zemljama Europe koje je Treći Reich okupirao tijekom Drugoga svjetskog rata te će biti opisane i sve razine kolaboracije u tim zemljama. Osim okupiranih zemalja, dati će se osvrt na držanje zemalja saveznica Trećega Reicha, odnosno zemlja obuhvaćenih „Trojnim sporazumom“, ali i zemlja saveznica Trećega Reicha, takozvanih „pridruženih strana u ratu“, što se prvenstveno odnosilo na Španjolsku i Finsku. Kao poseban dio dat će se jedan osvrt na dragovoljce iz neutralnih (Švicarska, Švedska…) i protivničkih zemalja (Velika Britanija, Indija…), a koji su se djelatno borili na strani Trećega Reicha. U završnom dijelu serijala opisat će se i okupacijski sustavi koje je carski Japan uveo na svojim okupiranim područjima uz osvrt na vrlo veliku i jaku kolaboraciju (pod krilaticom „Azija azijatima“) prisutnu na područjima pod japanskom okupacijom o kojoj se kod nas vrlo malo uopće zna.

Foto: Arhiv Jugoslavije

General Milan Nedić, predsjednik Srpske vlade od 29. kolovoza 1941. do 3. listopada 1944.

Poslije svake okupacije uvijek se postavlja temeljno pitanje: kolaboracija (suradnja) ili otpor „mrskom“ okupatoru? Iako većina, gotovo uvijek, želi zadržati neutralan stav te time sebe i svoju obitelj poštedjeti mogućeg stradavanja tijekom okupacije kroz sudjelovanje u pokretu otpora ili poslijeratne osvete za držanje tijekom rata (suradnju), prije ili poslije, svi se nađu u situaciji pasivne ili aktivne suradnje ili otpora. Na tragu navedenog, nakon završetka Drugoga svjetskog rata, imali smo priliku vidjeti nevjerojatnu mitologiju koja je nastala oko pokreta otpora osobito u zemljama zapadne Europe (Francuska i Nizozemska) o čemu će biti opširno pisano u člancima posvećenim tim zemljama u sklopu ovoga serijala. Isto tako mit o Poljskoj „koja nikad nije dala kvislinga“ (kako je pjevao svojevremeno Štulić) pokazat će se da je isto samo mit nastao nakon II. svjetskog rata dobrim „promidžbenim radom“ poljskih komunističkih vlasti u poslijeratnom periodu. Naravno, Poljska je kao i svaka druga zemlja pod njemačkom okupacijom, „dala“ čitav niz suradnika i to ne samo u „obliku“ Volksdeutschera (pripadnika njemačke nacionalne manjine, odnosno Nijemaca izvan granica Trećega Reicha) nego i u „obliku“ suradnje „pravih“ Poljaka sa svojim okupatorima i to osobito aktivno i temeljito tijekom akcija prikupljanja Židova te njihovog upućivanja u geta, a potom u logore smrti diljem Poljske. Poljska demokratska vlast, uspostavljena nakon pada komunističkog režima početkom 1990.-tih i sama je priznala sudioništvo Poljaka u ovom nečasnom djelovanju tijekom okupacije svoje zemlje.

Foto: Vojni muzej

Dolazak generala Meisnera na proslavu slave SDS-a na Duhove, 13. lipnja 1943., u pratnji šefa Srpske državne bezbednosti Dragog Jovanovića

U novom broju posebno upućujemo i na čitanje teksta Tomislava Šulja o ratnom putu varaždinskih “Roda”. U njemu je ne samo iscrpan njihov ratni put, koji ćemo objaviti u dva dijela, nego također razbijanje pojedinih mitova i predrasuda o ratu na sjeverozapadu Hrvatske i o njezinoj ulozi u Domovinskom ratu.

U novom broju imamo i sljedeće teme: oslobođenje Međimurja 1918. u sklopu feljtona o Hrvatskoj narodnoj vojsci 1918.-1919., o pomorskoj blokadi Velike Britanije u veljači 1915. u sklopu kronologije Prvoga svjetskog rata, o potonuću austrougarske lake krstarice "SMS Zenta" u kolovozu 1914., o pitomcima, kadetima i časničkim pripravnicima u sklopu feljtona o povijesti hrvatskog vojnog nazivlja...

Foto: Ninoslav Bandić

U aktualnom kutku, Mirko Bilandžić analizira francuski poučak: teroristički akt u Parizu i obavještajni promašaji.

Ne propustite od četvrtka, 5.2. u prodaji novi broj magazina Vojna povijest na svim kioscima za samo 19,99 kuna.

S tržišta se povlači još dva proizvoda, jedan od njih je popularan napitak