Naslovnica

Nova knjiga - “Sjeme zla” Mirka Bilandžića

U devet poglavlja autor je zahvatio i objasnio ključne aspekte neophodne ne samo za elementarno nego i za kompleksno razumijevanje terorizma
06. prosinca 2014. u 16:16 2 komentara 1729 prikaza
VP
Foto: Wikimedia
Pogledajte galeriju 1/2

Knjiga Mirka Bilandžića “Sjeme zla: uvod u studije terorizma”, opsega 400 stranica, drugo je sustavno znanstveno djelo ovog autora o temi terorizma. Treba, naime, podsjetiti da je 2010. godine, u nakladi Plejade iz Zagreba i Synopsisa iz Sarajeva, objavljena njegova knjiga “Sjeme zla: elementi sociologije terorizma”, koja je naišla na zapažen odjek u stručno-znanstvenoj i široj čitateljskoj javnosti. Knjiga “Sjeme zla: uvod u studije terorizma”, u izdanju nakladničke kuće Despot Infinitus iz Zagreba, njezin je nastavak, koji govori o dugogodišnjoj Bilandžićevoj zaokupljenosti znanstevnim istraživanjem i eksplikacijom terorističkih fenomena. Taj ga dugogodišnji angažman svrstava u red naših najkompetentnijih stručnjaka za probleme nacionalne sigurnosti i terorizma. Treba reći i to da Bilandžić znanstveno- istraživački i nastavno djeluje na katedri Sociologije vojske i rata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te da je ova njegova knjiga dobrim dijelom motivirana i potaknuta radom sa studentima tog fakulteta (kolegij: Terorizam i društvo). Knjiga “Sjeme zla: uvod u studije terorizma” sastoji se od devet poglavlja. Navest ćemo njihove naslove kako bi se stekao što određeniji uvid u sadržaj djela: Terorizam i nacionalna sigurnost; Povijest terorizma: od poželjnog državnog do nepoželjnog djelovanja i natrag; Pojam i sadržaj terorizma: pluralizam značenja ili zašto terorizam nije moguće definirati?; Terorizam u znanosti, teorijama i teorijskim perspektivama: znanstvena disciplinarnost terorizma; Temeljna obilježja terora, terorista i terorizma; Teroristički akti; Tipologija terorizma; Protuterorizam: državna (ne)efikasnost, hipokrizija međunarodnog poretka ili „borba protiv terorizma stvara teroriste“; Umjesto zaključka: terorizam i moć – restrukturiranje društvene moći.

U devet navedenih poglavlja autor je zahvatio i objasnio sve ključne aspekte neophodne ne samo za elementarno nego i za kompleksno razumijevanje terorizma. On polazi od nepobitne pretpostavke da je „terorizam početkom 21. stoljeća definitivno zauzeo mjesto jednog od središnjih pojmova sigurnosnog, političkog, stručnog i socijalnog diskursa socijalne zbilje“ te da je „terorizam posljednjih desetljeća postao dio sociopolitičke svakodnevnice diljem svijet“. Stoga, dodaje on, „eksplanacija i razumijevanje terorizma zahtijevaju objektivno znanje o društvenim odnosima koji ga produciraju“. Prema tome, nije čudno da se u traženju odgovora na pitanja što je terorizam, zašto se on događa i kako ga eliminirati angažirani ne samo brojni disciplinarni znanstvenici i eksperti nego i socijalni i politički akteri u svom svakodnevnom djelovanju i egzistencijalnom briganju. S obzirom na tu raznolikost spoznajnih i praktičnih razloga nije također čudno da su odgovori na pitanje i pitanja terorizma vrlo raznovrsni, često istovjetni, katkad konvergentni a ponekad i radikalno različiti, čak i oprečni. Znanstveni prinos Bilandžićve knjige mogao bi se, dakako, uz veliki rizik redukcije, recenzentski sažeti u nekoliko glavnih točaka. Prvo, knjiga ponajprije tematizira i obrazlaže pojam i problem nacionalne sigurnosti, koja je u multipolarnom i konfliktnom svijetu („društvu rizika“) postala nezaobilaznim izazovom, kako političke tako i znanstvene racionalnosti . U tom se sklopu terorizam, ma kako bio „sekuritiziran“, očituje kao egzistencijalna prijetnja. Posebnu analitičku pozornost danas izaziva islamistički terorizam koji, zbog svojih neteritorijalnih političkih i društvenih pokreta s lokalnim birokratskim organizacijskim strukturama, predstavlja izazov sigurnosti međunarodnog poretka i dovodi u pitanje društvenu, posebno moć nacionalnih država.

Drugo, knjiga prikazuje genezu i metamorfoze terorizma, što je osobito važno sa sociološkog stajališta jer se na taj način dobija uvid u sociopovijesne i sociopolitičke okolnosti i determinante koje utječu na mijene tog fenomena. To je, držimo, osobito važno za manje upućene čitatelje, koji nemaju dovoljno znanja o kontekstualnim uvjetima fenomena. Treće, knjiga problematizira još uvijek otvoreno pitanje definicije terorizma. S tim je u vezi postignut svojevrsni akademski konsenzus, koji obuhvaća deset konstitutivnih definicijskih elemenata, ali valja imati na umu da je to samo „eksplanatorna definicija terorizma“. Naročito su poučni Bilandžićevi analitički argumenti koji pokazuju ne samo interesne nego i spoznajno- teorijske tegobe oko definicije terorizma. Četvrto, možda je, s obzirom na svoju iscrpnost pa i sadržajnost, analitički najzanimljiviji autorov napor da pokaže kako se problemi terorizma i „pojmovne mreže“ vezane za te probleme reflektiraju u području znanosti, u različitim znanstvenim disciplinama. Drugim riječima, kako se terorizam promatra iz različitih teorijskih perspektiva, kako on utječe čak i na disciplinarno oblikovanje znanja o njegovu karakteru i pojavnosti. Vidimo zapravo da je taj disciplinarni raspon znanstvenog bavljenja terorizmom vrlo širok: od političke znanosti, antropologije, filozofije, sociologije i povijesnih znanosti do ekonomske znanosti, etike, pravnih znanosti, psihologije, međunarodnih studija, vojnih studija, studija etničkih odnosa, znanosti o upravljanju, religijskih studija, komunikacijskih znanosti, viktimologije, organizacijskih znanosti, kriminologije i sigurnosnih studija. Imajući u vidu tu disciplinarnu razgranatost problematike, autor nastoji, koliko je to moguće pojedinačno i sintetički, prikazati najrelevantnije znanstvene zahvate u tematiku i njihove osnovne nalaze, bez obzira na disciplinarnu pripadnost. To je ne samo u informativnom nego i u spoznajnom smislu osobito koristan pregled stavova koji čitateljima pruža mogućnost da se u svojim opredjeljenjima oslone na vjerodostojne i znanstveno priznate analize terorizma.

Peto, knjiga je, za razliku od mnogih drugih studija ili višemanje ozbiljnih publikaciija o terorizmu, obilježena nastojanjem da se taj fenomen sagleda iz sociopolitičke i sociopsihološke perspektive. Pri tome se, naravno, polazi od pretpostavke da je bez poznavanja tih značajki nemoguće razumjeti šarolikost terorističkih pojavnih oblika i izbjeći njihovo svođenje na uniformni obrazac. Šesto, knjiga, upravo zbog toga, skreće pozornost na tipologiju terorizma kao vrlo složeno područje problematske analize, koje nema puki formalni karakter nego služi jasnijem razumijevanju „terorističkih doktrina“ i manifestacija. Autor se, u tom sklopu, posebno osvrće na prijeporni pojam „državnog terorizma“, kao i na eskalirajući samoubilački terorizam i njegove specifčne korijene, njegovu socijetalnost. I atentat je jedan od pojavnih oblika terorizma kojemu autor poklanja stanovitu analitičku pažnju, ali ono što je u ovom sklopu, čini nam se, znatno važnije jest sedam „studija slučajeva“ (case studies) koje, na plastičan deskriptivan način, oslikavaju profile određenih, u novije vrijeme manifestnih tipova terorizma. Sedmo, knjiga se, dakako, bavi i protuterorističkim djelovanjem, uz analitičke argumente da dosadašnje međunarodne i nacionalne strategije u tom smjeru nisu dale osobite rezultate te da terorizma još uvijek nije iskorijenjen. Autor za tu činjenicu navodi i razloge, posebno tumačeći ono što se uobičajeno naziva „spiralom nasilja“ i što se svodi na tezu odnosno stvarno stanje stvari koje se očituje u opasnosti da nasilje potiče nasilje. Autor je sklon mišljenju onih analitičara i istraživačkih prinosa koji upozoravaju da se suvremeni svijet nalazi pred izazovom preispitivanja postojećih protuterorističkih napora i definiranja novih sveobuhvatnih strategija za borbu protiv terorizma. Osmo, knjiga, osobito u svojim zaključnim i teorijski vrlo značajnim razmatranjima, svraća pozornost na problem moći, ne samo kao važnu dionicu teorijske sociologije i političke znanosti, nego i kao presudno pitanje odnosa duštvenih snaga u kojima se generiraju ili pak razrješavaju (suzbijaju, eliminiraju) teroristička zla. Autor naime želi pokazati, i to uz referentne suvremene autore uspijeva, da su fenomeni terorizma nezaobilazan element problematike moći, odnosno da je problematika moći u velikoj mjeri eksplikativna za probleme terorizma.

Stoga autor zastupa mišljenje da je suvremeni terorizam ne samo izazov sigurnosti međunarodnog poretka nego da on istodobno dovodi u pitanje izvore društvene moći nacionalnih država te da itekako utječe na strukturu izvora društvene moći. O znanstvenom dosegu knjige “Sjeme zla: uvod u studije terorizma” govore još dvije činjenice. Kao prvo, autor je napravio popis i tumačenje 105 kratica koje se koriste u današnjim raspravama ili tekućem žargonskom jeziku o fenomenima terorizma, što je iznimno važno za snalaženje svakog više ili manje obaviještenog čitatelja. Kao drugo, knjiga je popraćena popisom korištene literature (knjiga, znanstvenih i stručnih radova, novinskih članaka, rječnika, enciklopedija i dokumenata, internetskih stranica), koji obuhvaća 62 stranice, što samo po sebi rječito izražava akademski habitus autora. Na osnovi svega što je ovdje, u vrlo kratkim crtama, istaknuto možemo zaključiti da je ova knjiga doista dobar uvod u studije terorizma kao opasnog i kompleksnog suvremenog fenomena. To je knjiga znanstvene naravi, ali je pisana jezikom i argumentativnim stilom dostupnim vrlo širokom krugu zainteresiranih recipijenata, a ima dosta. Stoga objavljivanje ove knjige, kako u užem stručno-znanstvenom tako i u obrazovnom i širem kulturnom smislu, treba pozdraviti kao pažnje vrijedan izdavački potez.