Problematika hrvatskog 16. stoljeća oduvijek je zanimala hrvatske i strane povjesničare. Stogodišnji rat Hrvatske sa tada najvećom ratnom silom u Europi obilježio je hrvatsku povijest i ostavio duboke tragove u njezinu društvenu, kulturnom i političkom razvoju. Nametnutu joj ulogu predziđa kršćanstva, Hrvatska je tijekom 16. stoljeća uspješno izvršavala, ne dozvolivši da granica kršćanskog i islamskog svijeta prijeđe njezino tlo i pomakne se dalje prema europskim državama. Pad Srbije 1459. godine i zatim pad Bosne 1463. godine jasno su pokazali da su turske ambicije usmjerene prema osvajanju Beča te da se Hrvatska našla na putu destruktivnoj turskoj sili. Međutim, Hrvatska je uspjela promijeniti tok povijesti i 1493. izbjeći sudbinu ostalih zemalja koje su se jedna za drugom bile pokorene na turskom osvajačkom putu. To je bio tek početak teške i neizvjesne borbe za opstojnost, koja je u svojem najtežem obliku trajala punih sto godina.
Tijekom tog, možemo slobodno reći, najtežeg razdoblja u hrvatskoj povijesti, mnogi su činitelji pozitivnih i negativnih okolnosti koje su zajedno stvarale ratne uspjehe i neuspjehe na bojišnici duž hrvatskih granica. Tanke niti koje su krojile političku situaciju u Europi često su otežavale položaj Hrvatske i onemogućavale pokušaje zajedničkog europskog zaustavljanja islamskih osvajača. Suparništvo kuće Valois i kuće Habsburg te povremeno francusko savezništvo sa Turcima, mletačke aspiracije i osvajanja na hrvatskoj obali, habsburške ambicije da zasjednu na ugarsko-hrvatsko prijestolje te nešto kasnije centralistička politika koju nastoje provesti u svojim zemljama samo su neki od elemenata "visoke" politike hrvatskih susjeda koje negativno utječu na stvaranje uspješne obrambene fronte.

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’