Naslovnica

Operacija "Overlord"

Nakon iskrcavanja na plaži „Sword“, 3. britanska pješačka divizija, podržana 27. oklopnom brigadom, trebala je prvog dana zauzeti grad. Bio je to preambiciozan plan.
23. listopada 2018. u 10:05 0 komentara 1443 prikaza
Foto: VP

U samo svitanje 6. lipnja iz polutame na morskom horizontu Atlantika pojavilo se pred očima njemačkih stražara i posada bunkera na obali „tisuće brodova“ krcatih savezničkim vojnicima i tenkovima. Započela je do tada najveća operacija iskrcavanja savezničkih trupa na obale Normandije kodnog naziva „Overlord“ koja će postati poznata kao Dan D, što je ustvari bio običaj brojanja dana od početka neke operacije. Početak je bio D-0, sljedeći dan D+1 i tako dalje.

IZ NOVOG BROJA Njemačke pomoćne krstarice u Drugome svjetskom ratu

Operacija je pripremana više od godinu dana. U prvom naletu s brodova se uspješno iskrcalo 73 000 Amerikanaca, 60 000 Britanaca, 20 000 Kanađana i oko 500 tenkova. Njihovim dolaskom otvorena je dugo očekivana europska zapadna bojišnica. Američki VII. korpus iskrcao se na plaži kodnog naziva „Utah“ na krajnjem desnom krilu savezničkog desanta, a američki V. korpus na plaži „Omaha“ odmah do njega. Britanski XXX. korpus iskrcao se u središtu na plaži „Gold“, do njega dijelovi I. kanadskog korpusa na plaži „Juno“ i britanske divizije na krajnjem lijevom krilu na plaži „Sword“. Odabir mjesta za invaziju iznenadio je Nijemce koji su očekivali Saveznike na najužem dijelu kanala La Manche, gdje je širok oko 36 km, prema području dobro utvrđenog i branjenog Pas-de Calaisa .

Ovako, Saveznici su izabrali dio obale udaljen od engleskog otoka oko 70-90 km. Većina njemačkih snaga bila je koncentrirana znatno dalje od mjesta iskrcavanja na prostoru spomenutog dobro utvrđenog Pas-deCalaisa. Prema prvim izvješćima koja su stizala iz Normandije, njemački vrhovni stožer još uvijek nije vjerovao da je riječ o glavnom savezničkom iskrcavanju očekujući dalji razvoj događaja i gubeći tako dragocjeno vrijeme. Na ovaj ili onaj način vijest o iskrcavanju Saveznika prohujala je medijski blokiranom okupiranom Europom. Sljedećeg dana na naslovnicama glavnih američkih i britanskih novina osvanuo je naslov „Borbe na ulicama za Caen!“. Četiri godine čekanja, želja za početkom oslobođenja Europe od njemačke okupacije i euforija koja je pratila taj povijesni događaj učinili su svoje. Sve je bilo točno osim da su započele ulične borbe za Caen.

Britanski premijer Churchill bio je zabrinut za sudbinu britanske 6. padobranske divizije koja je u noći 5./6. lipnja iskočila na desnu obalu rijeke Orne i kanala koji je s morem povezivao Caen. Njezina zadaća bila je osvajanje jednog od mostova preko kanala i rijeke koji bi kasnije otvorio prodor dijelu britansko-kanadskih snaga duž atlantske obale prema luci Le Havre na sjeveroistoku Francuske. Caen nije zauzet prvog dana kako je bilo planirano što se tada činilo manje značajnom poteškoćom. Zapovjednik 21. armijske grupe, general Bernard Montgomery, želio je prije svega Caen. Amerikanci su prilično lako napredovali prema udaljenom Cherbourgu, velikom gradu s još većom lukom na obali Atlantika, potrebnoj logistici savezničkih snaga, i odavde se dalje nećemo baviti njima. Prije invazije general Montgomery naglasio je značaj brzog zauzimanja Caena. Njegovi planovi za prvi dan invazije bili su zauzimanje Caena i mostova preko rijeke Orne. Računao je da će trupe 3. pješačke divizije i 27. oklopne brigade do kraja dana nadzirati prometnice južno od Caena. Međutim, prvi su se problemi počeli nadzirati prije Dana D.

Za potrebe invazije postrojbe dvaju britanskih korpusa; I. (3. divizija s trima brigadama; 8., 9. i 185. – sveukupno oko 15 000 ljudi) i XXX. (50. divizija s četirima brigadama; 56., 69., 151. i 231. s oko 20 000 ljudi) i 3. kanadske divizije s trima brigadama (7., 8. i 9. – oko 15 000 ljudi) obučavane su prvenstveno za proboj kroz utvrđene crte i bunkere protivnika na obali. Za potporu pješaštvu određene su 8. i 27. samostalne oklopne britanske i 2. oklopna kanadska brigada. Svaka oklopna brigada imala je 55 tenkova M4 „Sherman“, šest tenkova M4 „Sherman“ za potporu s topom od 105mm, šest protuzračnih topova na tenkovima „Crusader“ AA i 11 lakih tenkova M5 „Stuart“ te stožer s dva zapovjedna tenka, tri s radiostanicama većeg dosega, dva „Crusader“ AA i tri tenka za zaštitu. Sve samostalne oklopne brigade, među kojima i ovdje nabrojane, pripadale su pričuvi 27. armijske grupe. Bile su samo djelomično obučene za borbuprotiv protivničkih tenkova. Njihova glavna uloga bila je potpora pješaštvu. Za spomenuti je tri brigade – 6. gardijsku, 31. i 34. – naoružane dobro oklopljenim i sporim pješačkim tenkovima „Churchill“. Ostale brigade bile su naoružane američkim tenkovima M4 „Sherman“. Spomenut ćemo jednu od pukovnija koja će sudjelovati u bitci za Caen, 1st Northamptonshire Yeomanry, i njezinim primjerom pojasnit ćemo, uz njezinu, i osnovnu strukturu kakvu su imale i druge tenkovske pukovnije. Pukovnija je bila naoružana tenkovima „Sherman“. Imala je stožer i tri eskadrona (eng. squadron) označena slovima „A“, „B“ i „C“. Svaki od eskadrona imao je četiri odjela s po četiri tenka.

Prvi odjel (1st troop) tvorila su četiri tenka s brojevima od 1 do 4., 2. odjel bili su tenkovi od 5 do 8, 3. odjel tenkovi od 9 do12, 4. odjel tenkovi od 13 do 16 te stožerni odjel od triju tenkova od 17 do 19. Sveukupno su tenkovi u eskadronima „A“, „B“ i „C“ imali brojeve od 1 do 61. Svaki četvrti tenk u odjelu bio je „Sherman Firefly“ s odličnim britanskim protutenkovskim topom od 17 funti (76,2 mm). U eskadronu „A“ individualni tenkovi nosili su imena sovjetskih gradova (Odesa, Orel, Bryansk, Vladivostok, Kursk itd). U eskadronu „B“ imena američkih saveznih država (Alabama, Georgia, Indiana, New Hampshire, itd.) i u trećem eskadronu „C“ mjesta iz Northamptonshirea (Cottesbrook, Culworth, Catesby, Chipping Warden, itd.). U arhivu pukovnije zapisana su imena članova posada početkom lipnja 1944. te sudbine njih i njihovih tenkova. U bitkama koje će uslijediti jedino će tenkovi br. 3, 10, 17, 18, 27, 33, 36, 46, 56, 59 i 60 izbjeći uništenje, no ne i neki od njih bez gubitaka. Na ovaj ili onaj način poginulo je 10 njihovih članova posada. Za tenk 56 zapisano je da je 26. lipnja uništio njemački tenk „Panther“ i oklopna kola s osam kotača. U nekoliko sljedećih dana Montgomery je planirao iskrcavanje 51. (Scottish) škotske pješačke divizije (brigade; 44., 46. i 227.) i 7. oklopne divizije „pustinjskih štakora“ (22. oklopna i 131. pješačka-motorizirana brigada) – sve veterani iz borbi kod El Alameina u Sjevernoj Africi. Britanska 7. oklopna divizija bila je moćan ustroj s 201 britanskim srednjim borbenim tenkom „Cromwell“, 24 istog tipa tenka s topovima za potporu kalibra 95mm, 36 M4 „Sherman Firefly“, 44 lakih tenkova M5 „Stuart“, osam „Cromwella“ za navođenje topničke paljbe, 23 „Crusadera“ AA zajedno s 360 ostalih oklopnih vozila – oklopnih automobila, samohodnih topova, lovaca tenkova, oklopnih transportera itd. Sveukupno oko 13 500 ljudi. Nadalje, kada će se ustrojiti prilično dobra bojišnica i polazna osnovica, polovicom lipnja planirano je iskrcavanje 11. britanske oklopne divizije te još dviju pješačkih, 43. (Wessex) i 53. (Welsh).

DRUGI SVJETSKI RAT Granatiranja je bio pošteđen samo Pečuh

Do 11. lipnja Saveznici će u Normandiji imati 326 000 vojnika, 55 000 vozila, od kojih Britanci 1669, a Amerikanci 916 tenkova, i sveukupno 105 000 tona logistike. Rijetki su oni čitatelji koji u nekom filmu nisu vidjeli engleske časnike sa štapićima ispod ruke i vojnike koji skakuću na mjestu prije zauzimanja stava „pozor“. Britanska vojska bila je sva prožeta tradicijom. Primjerice, 11. britansku oklopnu diviziju, koju ćemo ovdje više puta spominjati, tvorile su dvije glavne brigade – 29. oklopna s trima pukovnijama tenkova koje ćemo navesti s izvornim engleskim nazivima; 23rd Hussars, 3rd Royal Tank Regiment i 2nd Fife and Forfar Yeomanary – odnosno prevedeno: 23. husari, 3. kraljevska tenkovska pukovnija te Fife i Forfar domobranstvo (s kraja 18. stoljeća) te 159. brigada pješaštva u oklopnim transporterima koju su tvorile po jedna bojna iz triju pukovnija – 3rd Monmouthshire, King’s Shropshire Light Infantry i Herefordshire, zajedno s 2. samostalnom kompanijom teških strojnica. U divizijskim trupama bila je izviđačka oklopna bojna 2nd Northamptonshire Yomanary i bojna samohodnih topova Sexton s topovima od 25 funti (88mm) u 13th (H.A.C) Royal Horse Artillery, odnosno Kraljevskoj konjaničkoj topničkoj bojni.

Ostale postrojbe bile su 151. (Ayshire Yeomanry) poljska topnička pukovnija, 75. protutenkovska pukovnija i 53. laka protuzračna pukovnija. Divizija je imala 193 M4A4 „Shermana“, od kojih 36 s topovima od 17 funti, 68 „Cromwella“ i 11 „Stuarta“ u izviđačkoj divizijskoj bojni zajedno s 28 „Crusadera“ AA razbacanih po stožerima divizije. Tenkisti su sebe zvali jahačima (eng. trooper), a svoje tenkove „charger“, od eng. riječi charge – juriš, odnosno, nazivom za vojnog konja. Tenkisti su zajahivali (eng. to mount) i sjahivali (eng. to dismount) svoja vozila. Najniža tenkovska postrojba od četiriju tenkova bila je ustvari odjel (eng. troop). Zapovjednik pogođenog i onesposobljenog tenka javljao bi da je „unhorsed“, odnosno izbačen iz sedla. Pojedine tenkovske pukovnije, uz husare, nazivane su dragunima i lanserima. Britanske taktičke zračne snage RAF za potporu snagama u Normandiji imale su četiri grupe (2., 83., 84. i 85.) sa sveukupno 98 eskadrila lovaca, lovaca-bombardera, lakih bombardera, izviđača, navoditelja topničke paljbe i noćnih lovaca – sveukupno oko 1700 zrakoplova. Nijemci su različitim pješačkim i topničkim postrojbama držali dobro utvrđenu obalu oko Pasde-Calaisa područja koje nas ovdje dalje neće zanimati. Feldmaršal Erwin Rommel, zapovjednik grupe armija B u Francuskoj, držao je da bi njemačke oklopne postrojbe trebale biti udaljene od obale najviše jedan dan marša kako bi odmah mogle djelovati te usprkos savezničkoj zračnoj i pomorskoj nadmoći, imale priliku baciti protivnika nazad u more. Vrhovni zapovjednik njemačke vojske na zapadu, nadređen generalfeldmaršalu Rommelu, bio je generalfeldmaršal Gerd von Rundstedt koji je imao potpuno drugačiju zamisao. Nijemci su kod Anzia u Italiji osjetili djelotvornost teškog brodskog topništva po trupama na kopnu.

Najviše u namjeri da izbjegne djelovanje brodskog topništva i zračnih snaga odlučio je povući oklopne postrojbe podalje od obale gdje bi dočekao savezničke snage i u pravom trenutku snažnim protunapadom razbio ih u odlučujućoj bitci prisilivši protivnika da se uz velike gubitke povuče iz Francuske. Hitler je bio u nedoumici između tih dviju opcija. Na kraju je odlučio ostaviti dvije oklopne divizije bliže obali kako je zamislio Rommell, a druge bi povukao više u unutrašnjost čekajući da vidi gdje će Saveznici i kako udariti. Luftwaffe jedva da je spominjana. Otprilike oko stotinu aviona razbacano je i sakriveno po pomoćnim zračnim lukama Francuske otkuda su uglavnom noću mogli napadati koncentracije savezničkih snaga.

Rommelu je udovoljeno tako da mu je ostavljena 21. oklopna divizija koju je on postavio ispred Caena i elitna 12. SS oklopna divizija „Hitlerjugend“ u blizini Rouana. Kao i britanske snage njemačke su u području Caena imale postrojbe različite kvalitete i naoružanja – od veterana do neiskusnih novaka. Prva postrojba s kojom su nakon iskrcavanja Britanci stupili u borbu bila je 716. divizija. Ona je bila podignuta za potrebe okupacije i posadne službe. Ta divizija sastojala se od dviju pukovnija svake s po tri pješačke bojne i pukovnije većinom zarobljenog sovjetskog topništva – sveukupno oko 8500 ljudi i 36 topova. U diviziji je uz Nijemce služilo i barem desetak drugih naroda regrutiranih širom okupirane Europe. Borbena vrijednost te postrojbe bila je vrlo niska. S 352. pješačkom divizijom situacija je bila nešto bolja. Ona je bila popunjena većinom Nijemcima koji su imali borbenog iskustva i koja je imala oko 13 500 ljudi, 27 protutenkovskih topova kalibra 75mm, 36 haubica 105mm i 12 haubica 150mm. Njemačka 21. oklopna divizija uništena je u Tunisu početkom 1943. godine. Stožer, dio posada i stručnog osoblja divizije izvučen je iz Tunisa i poslan u Francusku na ponovni ustroj. Na dan iskrcavanja obnovljena divizija imala je 121 tenk (92 „Panzera“ IV, od kojih dio zastarjelih, šest također zastarjelih „Panzera“ III i 23 još starijih francuskih „Somua“ 35), 40 jurišnih topova „StuG“ III i 58 lovaca tenkova i samohodnih topova, odnosno različitih improvizacija koje su nastale tako da su na francuske zarobljene lake i srednje tenkove bez kupola postavljeni protutenkovski topovi kalibra 75mm i haubice od 105mm zaštićeni samo tankim oklopom debljine 10-20mm.

OKLOPNE SNAGE NDH (DRUGI DIO) Nijemci uvode pomoćne oklopne vlakove

Ništa bolja prilika nije bila ni s oklopnim transporterima i ostalim vozilima. Divizija je imala oko 16 000 ljudi. Govoriti o izboru znatnih SS oklopnih postrojbi za obranu Francuske u očekivanju savezničke invazije nema nikakvog smisla. U Francuskoj se nalazilo šest velikih njemačkih kampova za obuku i popunu oklopnih postrojbi te nekoliko kampova u kojima su ekskluzivno obučavane trupe SS-a. Zbog toga je i 13. SS divizija „Handžar“ završila na obuci u Francuskoj. Najveće središte za obuku bio je „Mailly-le-Camp“ koji je mogao primiti gotovo 8000 vojnika. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. i razoružanja talijanskih postrojbi, 1. SS oklopno-grenadirska divizija „Libstandarte Adolph Hitler“ (kraće LAH ili LAAH) postala je punom oklopnom divizijom i inačicom ustroja budućih divizija (poznatog među povjesničarima kao SS oklopna divizija rana inačica 1944.). Divizija je u punoj snazi otišla u studenom 1943. u Rusiju prema Fastovu. U borbama oko Žitomira i Berdičeva u prosincu 1943. te siječnju i veljači 1944. u potpunosti je istrošena i preostalih 3500 vojnika poslano je na odmor i popunu u Belgiju. Slična prilika bila je s 2. SS oklopnom divizijom „Das Reich“ koja je također poslana na odmor i popunu u Francusku. Hitler je već znatno ranije, 19. prosinca 1942. godine, odlučio ustrojiti dvije nove SS oklopne divizije: 9. SS „Hohenstaufen“ i 10. SS „Frundsberg“. Zanimljivo je da je Hitler planirao kao jezgru obiju divizija uzeti posadne pješačke divizije 714. i 717.,većinom sastavljenih od etničkih Nijemaca s Balkana, koje su do tada službovale u Jugoslaviji. Međutim, kako su se tamo zaoštrile borbe odustao je od te odluke. Glavno zapovjedništvo kopnene vojske osiguralo je do početka 1943. godine 10 000 njemačkih novaka godišta 1923. i 1924. koji su dragovoljno stupili u nacističku stranačku vojsku odnosno Waffen SS. U ožujku 1943. godine Hitler je zapovijedio ustroj i 12. SS oklopne divizije „Hitlerjugend“ koja će biti popunjena većinom novacima nacističke mladeži starosti između 17 i 18 godina.

Za spomenuti je da je to bila jedina divizija njemačke vojske u kojoj su vojnici umjesto cigareta dobivali slatkiše! Elitne oklopne postrojbe SS-a većinom su obučavane u kampovima Francuske i otuda su te tri divizije u nastajanju tijekom 1943. godine bile upravo tamo. Najmanje godinu dana obuke bilo je potrebno da se ustroji i opremi SS oklopna divizija. Početkom 1944. godine Hitler je imao u Francuskoj pet SS oklopnih divizija kada se početkom 1944. ozbiljno počelo razgovarati o mogućnosti savezničkog iskrcavanja. Zbog krize na istočnoj bojišnici kod Tarnopola u Galiciji Hitler je nevoljko dopustio da 9. i 10. SS divizija, ustrojene u II SS korpus, budu u travnju 1944. upućene tamo. 

Nastavak pročitajte u slijedećem izdanju. Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u siječnju 2012.

BATINSKA BITKA (2. dio) General Felmi radio je početničke greške u želji da osvoji Baranju BATINSKA BITKA (1. dio) Zašto je Crvena armija u bitku za Baranju krenula gdje je tada bilo najteže? DRUGI SVJETSKI RAT - ORUŽJE GARAND - Pobjednička puška američkog vojnika

 
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.