Sredinom svibnja snage NDH vodile su borbe protiv partizanskih snaga u kojima su korišteni tenkovi u manjim grupama za podršku. Na drugoj strani, u borbama oko uporišta Hercegovac, 11. svibnja uništen je jedan hrvatski tenk. U ovoj oblasti korišten je i njemački oklopni vlak koji je djelovao iz stanice Popovača, s kojeg su silazila oklopna vozila i pomagala njemačke ili snage NDH u akcijama.
U srpnju su u napadu na hrvatsku kolonu kod sela Dautan i Patkovica partizani u borbi prsa u prsa pokušali oteti tenkove od snaga NDH. „Teško je prosuditi da li je bio žešći napad bataljona (brigade „Braća Radić“) ili borba na život i smrt neprijatelja koji je nastojao spasiti veliki dio kolone u okruženju i svoje tenkove“, pišu partizanski izvori. U partizanskim napadima na željezničku komunikaciju Popovača – Kutina 1. rujna 1944. godine od strane 7. divzije „zaplijenjen je i potpuno uništen jedan oklopni vlak s posadom i 2 tenka“. Ovo potvrđuju i izvori NDH koji kažu da je oklopni vlak iz Popovače, koji je bio upućen u pomoć snagama napadnutim na osiguranju pruge, „naišao (...) na minu, a osim toga u borbi vrlo oštećen.“
Dio hrvatskog garnizona u Daruvaru koji je držao zasjedu kod sela Doljana, prešao je na stranu partizanskog 6. korpusa (koji je djelovao u Slavoniji) početkom rujna 1944. godine. Ove su snage pored cjelovitog naoružanja u selo Sirač dovezle i tri tenka, tj. 2. rujna jedan „Fiat-Ansaldo“ L-3 i 9. rujna dva Hoctchkissa (s 300 granata za topove i 7500 metaka za mitraljeze). Od ovih triju tenkova ustrojen je potom Tenkovski odred 6. korpusa NOVH-a. Iako je bilo planirano, ovaj odred nije sudjelovao 5. rujna u napadu 12. divizije na Slavonsku Požegu. Nešto kasnije, ovaj je odred pridodan 40. diviziji i upućen u daruvarsku kotlinu. Tu je pripremljen napad na Pakrac u kome su bile smještene snage NDH. Napad je počeo 13. rujna predvečer. Tenkovi su maskirani slamom i vučeni volovskom zapregom što radi neopaženog privlačenja, što radi uštede goriva. U noćnoj su borbi do jutra hrvatski domobrani savladani i grad je zaposjednut od strane partizana. Napad su pomogli partizanski tenkovi. Ipak, tijekom napada, od strane hrvatske artiljerije uništen je jedan, a teže oštećen drugi tenk. Naime, partizanske su tenkovske posade bile bez iskustva u njihovoj upotrebi, pogotovu u borbi u naseljenom mjestu.
Tenkovi su napadali razdvojeni i bez čvrstog sudjelovanja s pješadijom. U odredu je ostao samo jedan tenk. Taj je tenk angažiran u napadu na Daruvar 16. rujna. Potom je popravljen i teže oštećeni tenk iz napada na Pakrac. Oba su tenka korištena u napadu na uporište Čađavica u Podravini, kao i u napadu na Podravsku Slatinu 25. rujna. U ovom napadu uništen je jedan od dvaju partizanskih tenkova. Preostali tenk korišten je u napadu na garnizon u Našicama u studenom 1944. godine. Poslije te akcije nije bilo daljnjeg korištenja jedinog preostalog partizanskog tenka na ovom području. Partizanske snage 7. i 33. divzije zaplijenile su u borbi kod Kloštra od 4.-5. listopada 1944. veću količinu hrvatskih tenkova. Navedeno je da je pet tenkova snaga NDH zarobila 7. divizija, odnosno još dva 33. divizija. „Tenkovi su se u bijegu zaglavili u jarcima, pa su i oni zarobljeni, a njihove posade uništene“. Ili je posrijedi bila zabuna u brojanju i pripadnosti plijena ili se dva tenka nisu više koristila, tek je na kraju u partizanskoj upotrebi bilo ukupno pet tenkova. Dva su tenka bila od 12,5 t, a tri tankete od 2,5 t, kao i nekoliko kamiona, motornih vozila i drugog naoružanja i opreme. Od ovih tenkova ustrojena je Tenkovska četa, satava pet tenkova, a od vozila Autobataljon 6. korpusa sa sedam vozila. Ova se tenkovska četa kasnije tijekom listopada spominje kao tenkovska četa 10. korpusa. Ovako veliki gubitak opreme nije zaustavio korištenje oklopne opreme od strane hrvatskih snaga na ovom području.
Kod Ferdinandovca na Dravi, u napadu snaga NDH na partizanske snage 40. divizije 11. listopada 1944. godine korišteno je čak osam tenkova (šest od 7,5 t i dva od 12 t). U borbama su tri tenka bila izbačena iz stroja, a potom izgubljena još dva. Sljedećeg dana, 12. listopada, u napadu izvršenom iz Koprivnice na partizanske snage u selima Mlove i Novigrad Podravski, snagama NDH je zaplijenjeno četiri tenka i 12 komada druge opreme od strane 7. i 32. partizanske divizije. I pored neuspjeha u napadu na Koprivnicu, ovo razdoblje „predstavlja najbriljantniju etapu NOR-a između Save i Drave“, zaključuju partizanski suvremenici. Hrvatski tenkovi koji su zaplijenjeni od strane partizana korišteni su sporadično jer „nije bilo benzina, a bilo je i nekih drugih smetnji“. Tri su tankete početkom prosinca sudjelovale u napadu na ustaška uporišta V. Korenovo i Gudovac s 1. zagorskom brigadom i 33. divizijom. Tenkovi su kod Gudovca korišteni neuspješno jer su partizani smatrali da je samo njihova pojava dovoljna za zauzimanje ovih mjesta. Snage NDH u tom uporištu uspjele jakom i točnom vatrom mitraljeza usmjerenom na proreze na oklopu, odakle je posada posmatrala, natjerati partizane da zaustave napad tanketama.
Od šest tenkista u svima trima tanketama čak ih petero bilo ranjeno. Iako je mjesto zauzeto, kasnije je vođena prepiska između zapovjedništva i stožera o odgovornosti za pogrešnu procjenu i načinu upotrebe tenkova u napadima. NDH izvori navode da su od partizana zaplijenjena jedna oklopna kola talijanske proizvodnje u napadu u području Kalinovca od 14.-15. prosinca. Prema popisu naoružanja partizanskog 10. korpusa na dan 31. prosinca 1944. u njegovom su sastavu bila samo dva tenka označena kao „laki do 10t“, kao i preko 20 motornih vozila. Jedan od značajnih oklopnih sredstava za borbu protiv ustanika na jugoslavenskom prostoru bili su oklopni vlakovi. Njihova upotreba bila je posebno intenzivna u NDH, na prostoru Bosne i Hercegovine. Brdsko-planinski teren i postojanje mreže pruga pogodovali su upotrebi oklopnih vlakova. Nijemci su pored svojih redovnih oklopnih kompozicija, koje su djelovale na širokotračnim prugama, na ovom prostoru uvele i improvizirane, pomoćne oklopne vlakove. Uvođenje oklopnih vlakova snaga NDH u 1943. godini omogućilo je pojačavanje sadržaja raspoloživih oklopnih vlakova. U prvoj polovini 1943. u Bosni se koriste njemački (i hrvatski) oklopni vlakovi u napadu na Teslić i borbama u okolini, no također i tijekom svibnja u borbama kod Prijedora i Bosanskog Novog.
U tom razdoblju zabilježili smo pomoćni oklopni vlak u Banja Luci i pojačani vagon u Bosanskom Novom. Prenosimo dramatično ustaško vojno izvješće o napadu partizana na njihov oklopni vlak u rujnu 1943. koji je završio potpunim uništenjem napadnute kompozicije: „Oklopni vlak koji je pratio osobni vlak iz Vinkovaca za Brčko, naišao je kod stajališta Spačve na minu, postavljenu od strane komunista, te je tom prilikom dignut u zrak. U isto vrieme izvršen je i napad komunista na vlak, te je poslie borbe od preko jednog sata posada podlega nadmoćnijem neprijatelju. Posada oklopnog vlaka (iz III. bojne 8. l. p) junački se borila, sve dok komunisti nisu odkopčali lokomotivu sa osobnog vlaka i pustili je punom brzinom na oklopni vlak, pri čemu su vagoni oklopnog vlaka najašili jedni na druge. Zarobljena preživjela posada oklopnog vlaka je strijeljana od komunista, a osobni i oklopni vlak su zapaljeni...” Ukupno je stradalo ili strijeljano 55 hrvatskih domobrana.
Jedinstvene ratne prilike na području NDH u proljeće 1945. otežavaju nam prepoznavanje aktivnosti oklopnih jedinica NDH. Na ovu činjenicu utjecali su izmješanost ustaških i njemačkih vojnih snaga na čitavom prostoru izvan uspostavljene crte bojišta prema partizanima u proljeće 1945., potom prisustvo njemačkih policijskih oklopnih jedinica i uobičajeno partizansko nerazlikovanje hrvatskih od njemačkih jedinica, kao i nepoznavanje tipologije. Prema djelomičnoj građi imamo samo obrise njihove upotrebe u 1945. godini: - Kod Poglavnikove tjelesne divizije (PTD) nalazi se Oklopni sklop u Varaždinu s 11 tenkova tipa L-6. Četiri samohotke „Semovente“ od 47mm na šasiji istoga tenka bile su kod artiljerijskog puka PTD. U okviru Poglavnikovog tjelesnog sbora ustrojava se brzi zdrug u Dugom Selu, a u Sunji se nalazi Ustaški odbrambeni zdrug. I kod ovih dviju formacija ima oklopnih sredstava. U Jasenovačkom odbrambenom zdrugu (moguće ista formacija kao ova u Sunji), stožer IV. bojne ima 1 tenk „Tiger”, 3 tenka od 3,5t i oklopni vod s 5 oklopnih vozila s flakovima. -Kod udarnih divizija NDH u sastavu 1. hrvatske udarne divizije u Zagrebu nalaze se dvije oklopne satnije s ukupno 20 bojnih kola. Kod 7. hrvatske divizije (u njezinom 7. topničkom sklopu) u Novoj je Gradiški bio oklopni vod s dvama tenkovima i oklopnim kolima. Prema pojedinim podatcima u ožujku 1945. godine 10. divizija nije imala oklopna sredstva, kod 11. divizije nalazi se oklopna satnija s osam tenkova, kod 13. divizije vod s dvama tenkovima i dvama oklopnim automobilima. U sastavu novoustrojene 18. udarne divizije nalazi se i Brzi sklop s 18-20 oklopnih vozila.
Dio ovih snaga koncentrirao se u području istočno (Sisak, Popovača, Ivanić Grad) i sjeverno od Zagreba (Koprivnica – Varaždin) krajem travnja, i potom se povlačio prema Zagrebu, odnosno prema Sloveniji. Postoji mogućnost da je u 1945. u naoružanje oružanih snaga NDH uvedena manja jedinica s tenkovima „Panzer“ III-IV. Naime, krajem 1944. godine (?) jedna grupa tenkista Ustaške vojnice bila je u njemačkoj na preobuci za tip „Panzer“ IV. Na sačuvanim fotografijama iz Bundes arhiva vide se dijelovi iz te obuke na tenkovima Pz IV Ausf.G, ali nismo naišli do sada na potvrdu o njihovoj isporuci Hrvatskoj. Sasvim je moguće da je u ratnim okolnostima nekoliko takvih tenkova došlo u ruke ustaških snaga. Jedan od ustaških vojnih rukovodilaca, Dinko Šakić, ostavio je 1997. zanimljivo sjećanje o tome kako su ustaške snage u ovom razdoblju došle do dvaju većih njemačkih tenkova: „Jednom zgodom, pred konac 1944., naši momci u Novskoj ‘zabunom’ su odkopčali dva vagona na kojima su bili dva velika njemačka tenka ‘Tigar’, jer su mislili da se radi o pošiljci iz Sarajeva, odakle su bila upućena dva tenka na popravak u našim radionicima u Jasenovcu.
‘Zabuna’ se je odkrila ujutro kad su se njemački tenkisti, koji su tenkovima spavali probudili i nisu znali gdje se nalaze ni kako su tu dospjeli. Morali smo odmah obavijestiti njemačkog generala u Zagrebu, koji je bio naš prijatelj o zabuni i kao dokaz odnijeli smo mu radiogram koji smo primili iz Sarajeva da su nam uputili tenkove u Novsku da ih preuzmemo. To je ustvari bilo točno, nu našim momcima su se više sviđali oni veći, Tigrovi. Sa sto kila svinjske masti i nekoliko pršuta uvjerili smo prijatelja generala da se je zaista radilo o zabuni i u znak dobrog prijateljstva ostavio nam ih je. Njemački tenkisti su uputili naše ljude u sve tehničke detalje kako se upravlja tenkovima pa su i oni s lijepim darovima otišli u Zagreb. Na povlačenju naše vojske na 9. svibnja 1945.g. u Zidanom Mostu naredio je general Luburić da se tenkovi unište jer nije bilo moguće s njima napredovati na zakrčenoj cesti.“ Poslije napuštanja područja NDH veći broj ustaških snaga nastavljao je povlačenje prema Austriji, negdje i pod borbom. Brzi sklop Poglavnikove tjelesne divizije ostao je aktivan i s preostalim se ljudstvom i opremom izvukao u Sloveniju.
U zoni Dravograda ova jedinica vodi borbe s partizanima 13. svibnja. Prema ustaškim podatcima, 14. svibnja sklop je imao oko 30 tenkova (!?) kojima se suprotstavlja partizanima u području Dravograd – Bleiburg, i gdje su uništena tri tenka. U drugom slučaju, u području Dravograda, automatičarska četa 6. vojvođanske brigade uspjela je na “blef” spriječiti da ustaška oklopna jedinica prijeđe most na Dravi i preda se bugarskim snagama. Poslije predaje hrvatskih snaga, na ovom prostoru dio oklopne opreme NDH pao je u ruke partizanskoj Jugoslavenskoj armiji. Ne raspolažemo s bilo kakvim zbrojnim podatcima o količini ili vrsti te opreme. Ipak, neki od tipova koji su danas u beogradskom Vojnom muzeju svjedoče o njihovoj intenzivnoj upotrebi.
Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u siječnju 2012.
