Zanimljivo je da je Pariz tijekom dva stoljeća borbi velikih sila za prevlast na kontinentu imao nemilu sudbinu. Prvi puta neprijatelj je ušao u grad poslije Napoleonova poraza 1814., a nakon Napoleonovih «sto dana» i poraza kod Waterlooa pobjednici su po drugi puta ušli u glavni francuski grad. Tijekom Pruskofrancuskog rata 1870. udruženi Nijemci držali su Pariz pod opsadom, ali ga nisu osvojili. No zato su u obližnjem Versaju, na sramotu Francuske, proglasili svoje novo carstvo!
U Prvome svjetskom ratu Pariz je također bio glavni njemački cilj, ali je u posljednji čas spašen odlučnim francuskim protuudarima. Godine 1940. glavni francuski grad doživio je najveću tragediju: pao je u ruke Hitlerovih armija. Nakon razbijanja francuske obrane, njemačkoj vojsci bio je otvoren put prema Parizu. Bojeći se razaranja glavnoga grada francuski premijer Pauel Reynud proglasio je Pariz otvorenim gradom, odlučivši ga predati bez borbe te je s vladom pobjegao u Bordeaux. Na vijest o predaji Pariza britanski premjer Winston Churchill je pobjesnio i na sve moguće načine pokušao uvjeriti malodušnog Reynauda da ustraje u borbi pa je čak izmislio kako će SAD za koji dan ući u rat.
No Reynaud je provjerio Churchillove tvrdnje i, uvjerivši se kako se radi o laži, ostao pri svojoj odluci. U međuvremenu je dva milijuna Parižana napustilo svoje domove i u nepreglednim kolonama krenulo prema zapadu, pojačavajući samo još više kaos na ionako preopterećenim prometnicama kojima su se kretale francuske i britanske postrojbe. U polupraznom Parizu, u kojemu su ostale samo najosnovnije službe poput vatrogasaca, žandara i djelatnika hitne pomoći, malobrojni građani sa strahom su očekivali dolazak Nijemaca Bez ikakvog otpora, u zoru 14. lipnja 1940., postrojbe 18. njemačke armije počele su ulaziti u Pariz. Budući da su svi viši vladini i gradski službenici pobjegli, u prijenosu vlasti s civilne na njemačku vojnu upravu pomogli su pariški nadbiskup Emanuel Celestin Suhard i američki veleposlanik William Bullitt. Tri dana nakon potpisivanja primirja, Pariz je posjetio i Adolf Hitler. Nacistički Führer slavodobitno se provozao njegovim pustim ulicama u pratnji svog arhitekta Alberta Speera i omiljenog kipara Arna Breckera. U trosatnom posjetu obišao je neobaroknu parišku Operu kojoj se divio, provezao se oko Trijumfalnih vrata, nakratko zaustavio na Trocaderu te obišao crkvu na Montmartru.
Najviše se zadržao pred Napoleonovim grobom u Domu invalida, gdje je odlučio da se Napoleonov sin iz carske kripte u Beču vrati svom ocu i pokopa uz njega.
"Churchill je pobjesnio i na sve moguće načine pokušao uvjeriti malodušnog Reynauda da ustraje u borbi pa je čak izmislio kako će SAD za koji dan ući u rat." Prije toga je izdao tajnu naredbu da se Engleske trupe ("Britishh Expeditionary Force") povuku, a sad bi se borio do zadnjeg Francuza. Tipicno za ovog nistariju i ratnog zlocinca.