Naslovnica

Pobjegli na traktorima, avione ostavili

Tijekom „Oluje“ najzanimljiviji dio plijena bili su zrakoplovi pobunjenih hrvatskih Srba zaplijenjeni na aerodromu u Udbini 7. kolovoza 1995.
11. travnja 2016. u 16:05 24 komentara 29325 prikaza
HRZ
Foto: Goran Pavelić, Vinko Šebrek, Boris Gregurić i Mario Raguž
Pogledajte galeriju 1/2

Napadnom operacijom „Oluja“ RH je osim ostvarenja strateških ciljeva, zaplijenila i veliki ratni plijen vojske RSK. Procjenjuje se da su tada ta oprema i ostali materijal vrijedili gotovo dvije milijarde kuna. Osim PZO sredstva „Bofors“ L70 cal.40 mm i SVLR „Plamen“, najzanimljiviji dio plijena činili su zrakoplovi zrakoplovstva pobunjenih hrvatskih Srba koji su zaplijenjeni u zračnoj luci Udbina 7. kolovoza 1995. Za izvođenje napada u smjeru Udbine zaduženo je bilo Zborno područje Gospić. Deveta je gardijska brigada HV-a „Vukovi“ (u daljnjem tekstu 9. GBR) nakon više teških bojeva, od kojih se najviše ističe teška borba za Ljubovo, nastavila s izvođenjem operacija u smjeru Ljubovo – Svračkovo brdo – Podlapača – Udbina i u jutarnjim satima, 7. kolovoza, oslobodila Udbinu i nedaleku zračnu luku. Nakon službenog povlačenja JNA s okupiranih područja RH, ustanovljeno je zrakoplovstvo pobunjenih hrvatskih Srba kojemu je nadjenuto ime Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana Srpske vojske Krajine (RV i PVO SVK). U svom je naoružanju imalo zrakoplove bivšeg Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva ( JRV ), kao i otete zrakoplove Teritorijalne obrane Slovenije i Hrvatske. Jedan je dio zrakoplova, kao i obično, ponovno prisvojen pljačkom, ovaj put hrvatskih aeroinstitucija. Tako su u sastavu ovog kratkotrajnog zrakoplovstva bili zrakoplovi J-20 „Kraguj“, „Antonov“ An-2, J-21 „Jastreb“, N-60 „Galeb“, J-22 „Orao“, V- 51 (Utva- 66), V-53 (Utva-75) te helikopteri HT-40 (Mil Mi-8) i HT- 42/45 (Sa-341 „Gazelle“).

Teško je praviti razliku između zrakoplovstava i zrakoplova pobunjenih Srba iz RH i iz BiH te njihovih patrona iz zrakoplovstva SR Jugoslavije, jer česte su fluktuacije aviona, posada i logistike, a njihove akcije gotovo se uvijek poklapaju bilo organizacijski, bilo teritorijalno. Najpoznatiji napad iz zračne luke na Udbini bio je, za srpske posade zlosretni, napad na Novi Travnik 28. veljače 1994. Tom su prilikom zrakoplovi NATO-saveza pogodili šest srpskih aviona. Pet je uništeno, dok je šesti, teško oštećen, uspio prizemljiti se u zračnu luku s koje je i krenuo. Napad topništva Hrvatske vojske na zračnu luku Udbina počeo je 4. kolovoza u 5.43 sati. Zapovjednik 105. vazduhoplovne brigade, kako je bilo službeno ime za skupinu zrakoplova raspoređenu na Udbini, potpukovnik Ratko Dopuđa prilično je dobro pripremio „svoju“ zračnu luku te je, između ostaloga, podigao dodatnih 30 zaklona za ljudstvo i 70 za borbenu i neborbenu opremu. Sustav zapovijedanja imao je sve elemente sigurno smještene ispod zemlje, dok je ispravnost opreme bila na zavidnih 90 posto. Na zračnoj je luci bilo pregršt ubojnih sredstava te 70 tona goriva. Unatoč topničkoj „pokrivenosti“ zračne luke od snaga HV-a, uzletjelo je na borbene akcije više parova zrakoplova. Bezuspješno su napadnute snage HV-a kod Perušića, Novog Ličkog Osika i na Velebitu tj. njegovu vrhu Malom Alanu. Ostvareno je i više transportnih letova na relaciji Knin – Banja Luka i Udbina – Banja Luka. Nekoliko je helikoptera evakuirano na pričuvni helidrom u selu Frkašić, nedaleko od Korenice. A potom je nastupilo rasulo, jednako onomu koje je obuzelo cjelokupnu „Srpsku vojsku Krajine“ („SVK“). Prvi je u „bežaniju“ krenuo major Milan Ristić, načelnik obavještajne službe u zapovjedništvu zrakoplove brigade, koji je 5. kolovoza bez odobrenja oteo helikopter „Gazelle“ i s njim pobjegao u Bosanski Petrovac. Njegov primjer slijedio je kapetan Kosanović, referent u odjelu sigurnosti 105. brigade. On je uzeo službeno vozilo i pobjegao u nepoznatom smjeru. Stanje beznađa, anarhije i straha koje je postojalo u svim segmentima SVK možda najbolje ilustrira svojevrsna zapovijed koju je pomoćnik za RV i PVO SVK, general Branislav Petrović, priopćio razočaranom zapovjedniku Dopuđi: „E moj Rale, pripremi avijaciju da ujutro poletiš za Banja Luku. Ostalu tehniku, što možeš da izvučeš – izvuci, što ne možeš uništi. Ako nemaš dovoljno pilota, traži iz Banja Luke“.

„Rale“ je samo djelomično izvršio zapovijed te je već u 11 sati 5. kolovoza u helikopteru „Gazelle“ odjurio na banjalučku zračnu luku Zalužani. Na zračnoj je luci ostalo čak dvanaest zrakoplova u različitom stanju, velika količina ubojnih sredstava, raketa i PZ topova kao i komunikacijska i ina oprema. Iako su namjeravali, mineri SVK-a nisu uspjeli uništiti poletno-sletnu stazu udbinske zračne luke zbog hitnog povlačenja.

Svi zaplijenjeni zrakoplovi prebačeni su u Zrakoplovno tehnički zavod (ZTZ) u Velikoj Gorici. Potom se putovi zrakoplova razilaze: V-53 (Utva-75), vojni evidencijski broj JRV 53255, uvršten je u redove Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) s novim brojem, a "umirovljen" je 1. kolovoza 2005. U RSK imao je evidencijski broj 50301.

Tijekom nadgledanja zone zabrane leta iznad BiH 1994., dogodio se najozbiljniji incident. Naime, 28. veljače 1994. oko 6.50 sati zrakoplovi srpskih snaga iz BiH i RH, koji su poletjeli iz zračne luke Udbina, napali su tvornicu oružja „Bratstvo” u Novom Travniku. Brzom reakcijom NATO-a, u ovom slučaju američkih F-16C, svih je šest napadačkih „Jastrebova” pogođeno. Prvi je pogođen i poginuo kapetan 1. klase Ranko Vukmirović na IJ-21 u području Novog Travnika. Drugi pogođeni bio je također IJ-21. Kapetan 1. klase Goran Zarić uspio se katapultirati u području Novog Travnika, ali zbog nedovoljne visine padobran mu se nije potpuno otvorio te je poginuo. Treći srušeni avion bio je J-21 u području sela Bravsko. Raketa je otkinula horizontalni stabilizator „Jastreba“ na kojemu je letio kapetan 1. klase Zvezdan Pešić. Pilot je poginuo na licu mjesta. Piloti sljedećih dvaju „Jastrebova“ koji su bili srušeni, major Uroš Studen, srušena na području Mrkonjić-Grada, i kapetan 1. klase Zlatko Mikerević, srušen na području Novog Travnika, bili bolje sreće. Obojica su iskočila i preživjela. Jedan od njih katapultirao se s ekstremno male visine ne odbacivši prethodno poklopac kabine. Šesti J-21 pogođen je u području Novog Travnika. Njegov pilot bio je kapetan 1. klase Zlatan Crnalić. Uspio se „dovući“ teško oštećenim avionom do Udbine. Na samom slijetanju ugasio mu se motor zbog nedostatka goriva, ali ipak je uspješno sletio. U zraku su bila i dva „Orla“ J-22, ali prilično udaljena od ovih „Jastrebova“ i nisu bili meta napada NATO-ovih zrakoplova. Pobjednici nad srpskim zrakoplovima bili su satnik Robert Gordon “Wilbur” Wright, koji je srušio tri aviona, te također satnik Stephen L. “Yogi” Allen s jednom zračnom pobjedom. Pretpostavlja se da je peti srušeni avion udario u brdo manevrirajući u pokušaju izbjegavanja rakete. Zanimljivo je da je do teško oštećenog „Jastreba“ kojim je upravljao pilot Crnalić, doletio F-16 koji ga je i pogodio i dvadesetak sekundi letjeli su krilom uz krilo. Nakon obostranog mahanja, pilot Američkog ratnog zrakoplovstva smilovao se i pustio „Jastreba“ da sleti na Udbinu. Crnalićev „Jastreb“ JRV 24275 zaplijenile su tijekom „Oluje“ snage 9. GBR HV-a.

HRZ | Autor : Goran Pavelić, Vinko Šebrek, Boris Gregurić i Mario Raguž Foto: Goran Pavelić, Vinko Šebrek, Boris Gregurić i Mario Raguž

– V- 51 (Utva-66) evidencijskog broja RSK 51109, a nepoznatog JRV broja, predan je u novim bojama i s novom, civilnom registracijom 9A-DAZ, aeroklubu Osijek.

V-51 (Utva-66) JRV 51131, i dalje se nalazi u ZTZ-u.

– V-51 (Utva-66) JRV 51139, i dalje se nalazi u ZTZ-u.

J-20 „Kraguj“ JRV 30132, nalazi se u zračnoj bazi Zemunik i u HRZ-u služi kao obučno sredstvo. Nosi evidencijski broj HRZ-a 701. Nije u letnom stanju.

– J- 20 „Kraguj“ JRV 30150 i dalje se nalazi u ZTZ-u.

– N-60 „Galeb“ (G-2) JRV 23123 nalazi se u zračnoj bazi Zemunik i u HRZ-u služi kao obučno sredstvo. Nosi evidencijski broj HRZ-a 661. Nije u letnom stanju.

N-60 „Galeb“ (G-2) JRV 23122 dugo je bio izložen na karting-stazi u zagrebačkom naselju Špansko. Nosio je broj 007 i iako nije bio u HRZ-u, nosio je njihovo obilježje. Veljače 2009. preuzela ga je privatna tvrtka koja ga ima namjeru dovesti u letno stanje. Lipnja 2011. javljeno je da radovi još traju.

– J-21 „Jastreb“ JRV 24252, nalazi se u zračnoj bazi Zemunik i u HRZ-u služi kao obučno sredstvo. Nosi evidencijski broj HRZ-a 601. Nije u letnom stanju.

– J-21 „Jastreb“ JRV 24275 i dalje se nalazi u ZTZ-u. Zanimljivo je za ovaj zrakoplov da je nakon sukoba s NATO-ovim zrakoplovima bio jedini koji je uspio, iako teško oštećen, sletjeti na Udbinu. Nakon zarobljavanja, pregledavajući c/n tj. konstrukcijski broj zrakoplova (J1-071), ustanovljeno je da trup nije nekada pripadao tom već drugom zrakoplovu i to najvjerojatnije zrakoplovu evidencijskog broja 24205.

– J-21 „Jastreb“ JRV 24407 i dalje se nalazi u ZTZ-u.

– Piper“ PA-25-235C(7305525) „Pawnee“ bivše registracije YU-BIR, vlasnik Adrija Pan, zarobljen je 1991. u Lici. Zrakoplov snage HV-a nisu našle u zračnoj luci Udbina već na nedalekoj livadi. Nakon toga prenesen je ili je preletio na Pleso/ZTC. Budući da je Adriji Panu isplaćena odšteta za izgubljeni avion 1991., nije bilo osnove da se vrati. Nažalost, danas se još uvijek nalazi u lošem stanju u ZTZ-u u Velikoj Gorici.

Osnova zrakoplovstva „Crvenih beretki“

Početkom agresije na Hrvatsku 1991. i godinu dana poslije na BiH, stvorena je osnova zrakoplovstva „Crvenih beretki“ (kasnije pod nazivom „Jedinica za specijalne operacije“-JSO) koje je djelovalo pod nadzorom Druge operativne uprave Resora državne bezbednosti (RDB) MUP-a Republike Srbije. Svibnja 1991. osnovana je avio-helikopterska eskadrila koja je na improvizirana letilišta u RH – Velika Popina, Srb i Udbina te Petrovac i Medeno Polje u BiH prenijela tone oružja, streljiva, opreme i ljudstva te izvršila brojne zadatke u uvjetima ratnih djelovanja. Također, 1992. u BiH izgradili su mreže malih zračnih luka, a ustrojili su i borbene eskadrile. Sa zračne luke u istočnobosanskim mjestima Bratuncu, Sokocu, Rogatici i drugima, izvršeno je oko tisuću borbenih, izviđačkih i transportnih letova. „Sredinom proleća 1996. godine povukla se avio-helikopterska eskadrila iz ovih krajeva s kompletnom opremom i tehnikom, helikopterima i avionima. U celom tom periodu njeno delovanje ostaje neotkriveno i pored sofisticirane opreme NATO-a, kao i intenzivnog istraživanja više stranih obaveštajnih službi.“ To su riječi Franka Simatovića Frenkija, osnivača „Crvenih beretki“ i ključnog čovjeka za organizaciju srpskih paravojnih postrojbi na tlu RH i BiH, izrečene pred tadašnjim predsjednikom Srbije, Slobodanom Miloševićem, a zabilježene na proslavi dana Jedinice za specijalne operaciji u Kuli, lipnja 1997. godine. Za tajne operacije postrojbi RDB-a, zrakoplovi i oprema nabavljani su na raznovrsne načine. Helikopteri tipa „Gazelle“ stigli su u ruke Državne bezbednosti iz Libanona u tovaru brodova koji su 1991. uplovili u luku Bar. Poslije je flota dopunjena opremom iz inventara bivše JNA.

  • abendblatt:

    Srbi jedini imaju traktor bojnu.

  • Trnjanec:

    Usporedbe radi, podivljali islamisti u Iraku i Siriji nemaju ni avione, ni stotine tenkova, ni stotine komada artiljerijskog oružja, brojčano ih je manje od četnika koje smo u tri dana pomeli, a nalaze se i na ravnom terenu - za razliku od našeg.

  • Deleted user:

    I onda je bivsi Zmaj, nekada pojam u svjetskim razmjerima za remont zrakoplova doveo neke od tih aviona u letno stanje, da bi ih na kraju ostavili da trunu na livadi jer se nisu uklapali u tipove aviona koje je ... prikaži još! HRZ tada koristio. Umjesto da smo ih prodali ili poklonili nekome...