Dugo se smatralo da je Hiroyoshi Nishizawa bio najbolji japanski pilot lovac po broju zračnih pobjeda u ratu na Pacifiku. Nishizawa je nakon pogibije postao slavan u poslijeratnom Japanu zahvaljujući memoarima Sabura Sakaija. Hiriyoshi Nishizawa je rođen 27. siječnja 1920. u prefekturi Nagano. Pridružio se carskoj mornarici u lipnju 1936. godine, a postao je pilot lovac u ožujku 1939. godine. Nishizawa je letio u lovačkom zrakoplovu Kawasakiju, model 96, a djelovao je u zračnog grupi Chitose na Maršalovim Otocima na početku rata. Premještaj je dobio u veljači 1942. u 4. zračnu grupu na Rabaulu, gdje je ostvario prvu zračnu pobjedu 3. veljače iste godine. Kasnije je premješten u 2. eskadrilu (4. zračne grupe) gdje je upoznao Sabura Sakaia, ratnog kolegu.
Nishizawa je, zatim, premješten u sastav zračne grupe Tainan, koja je operirala oko Porth Moresbyja. Nishizawa se istakao u zračnim okršajima oko napada na Porth Moresby, a najuspješniji dan bio mu je 7. kolovoza 1942. kada je oborio šest američkih lovačkih zrakoplova modela Hellcat kod Guadalcanala. Tada je upravljao lovačkim zrakoplovom A6M2, poznatijim pod imenom Zero. U studenome iste godine preživjeli piloti zračne grupe Tainan prebačeni su u 251. eskadrilu, zajedno s pilotima koji su preživjeli borbe nad Guadalcanalom. Nishizawa je nizao zračne pobjede do listopada 1943., kada je dobio premještaj u Japan gdje je bio na dužnosti instruktora mladih pilota. Bio je frustriran zbog dužnosti koju je obavljao, a kasnije je prebačen u 201. zračnu grupu koja je operirala na filipinskom području. Sudjelovao je u prvoj misiji postrojbi kamikaza 25. listopada, gdje je zapovijedao lovačkom pratnjom četiriju zrakoplova.
Poginuo je 26. listopada kao pilot transportnog zrakoplova, napadnut od strane dvaju američkih Hellcata, koji su presreli njegov zrakoplov negdje između Puerta Gallera i Calapana na sjevernom dijelu otoka Mindoro. Saburo Sakai je u svom djelu „Samuraj“ opisao Nishizawinu smrt: „Nishizawa je letio u starom, nenaoružanom transportnom avionu DC-3, zajedno s nekoliko pilota, do aerodroma Clark Field. Njegov avion su presreli američki lovci. Bio je bespomoćan s nenaoružanim transportnim avionom, najvjerojatnije je oboren negdje iznad Cebua. Još uvijek ne mogu vjerovati, da je na takav način poginuo veliki pilot, bespomoćan, bez mogućnosti borbe…“. Posthumno je odlikovan u čin poručnika, a broj priznatih zračnih pobjeda u ratu iznosio je 86. Nakon rata pripisivali su mu zgoditke od 147 i 103 oborena protivnička zrakoplova, ali istraživanja pokazuju da je riječ o fikciji.
Tko bi nekoga stvarno vrijednog pilota s Tony-a prvo degradirao na Mitsubishia, pa na DC3. Nekaj u ovoj prici ne stima.