Pisati o Jugoslavenskoj narodnoj armiji, koja je činila jedan od stupova društva socijalističke Jugoslavije, i dio života svakoga odraslog muškarca toga razdoblja, danas je nužna potreba sa stanovišta razumijevanja jednog vremena zajedničkog življenja jugoslavenskih naroda u drugoj polovini 20. stoljeća. Međutim, pisati o armiji u Hrvatskoj ili Sloveniji nosi poseban rizik za istraživača – autora, odnosno za njegovu studiju, jer se pogled na JNA u ovim republikama poslije rata 1991. – 1992. godine značajno može razlikovati od pogleda kakav je recimo u Srbiji ili Makedoniji, da ostavimo Bosnu i Hercegovinu sa strane. Rat je donio novu percepciju JNA kao agresora, a ne kao armiju u kojoj su služili i hrvatski i slovenski sinovi.
Ova studija ne ulazi u ratne događaje s početka 1990-ih i nema namjeru ulaziti u političko-ideološki kontekst, kao ni davati ideološke ili političke kvalifikacije JNA. Naprotiv, njen je osnovni cilj stručnoj i za vojne teme zainteresiranoj javnosti u današnjoj Hrvatskoj i Sloveniji pružiti osnove kompleksne slike povijesti armije u razdoblju njezina mirnodopskog života.
Zbog veličine prikupljenoga arhivskog i fotomaterijala, odnosno zbog predviđenog opsega knjige ponuđenog od našeg izdavača, odlučili smo se da ovu temu podijelimo u dvije kronološke cjeline: od prve mirnodopske, 1945. godine do 1968. godine, odnosno do eskalacije takozvane Čehoslovačke krize i sljedeću knjigu, od toga prijelomnog događaja do razdoblja pred rat 1991. godine. Zašto je bitna 1968. godina kao prijelomna u podjeli ove teme? Prije svega zbog utjecaja koji je agresija Sovjetskog Saveza i zemalja Varšavskog saveza na Čehoslovačku kolovoza te godine imala na promišljanje obrane Titove Jugoslavije od strane vojnog vrha i samoga Tita. Dotadašnja jugoslavenska opredjeljenja manjeg ili većeg približavanja jednoj od strana hladnoratovskog bipolarnog poretka u Europi, bila su privedena kraju...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 5. travnja na svim kioscima!
