Puška marke Arisaka proizvedena je 1897. godine, a dizajnirao ju je japanski poručnik Arisake Nariakira (1852. – 1915. godine). Puška je doživjela nekoliko modifikacija do početka na Pacifiku 1941. godine. Prvi proizvedeni model 38 bio je 6,5 milimetara. U kasnijem razdoblju, 1930-ih proizveden
je Arisaka model 99, sa spremnikom od pet metaka kalibra 7,7 milimetara. Japanske kopnene snage upotrebljavale su Arisaka model 99 (rabio se snajper modela 99) u ratu na Pacifiku od 1941. do 1945. godine. Na testovima vatrene moći Arisake su se pokazale mnogo snažnijima od pušaka u istoj kategoriji – američke puške M1903 Springfield, britanske Lee-Enfield i njemačke puške Mauser. Arisaka model 99 imala je bazu za bajunet, a njene karakteristike su sljedeće: kalibar 7,7 mm, masa nenapunjene puške iznosila je 3,3 kg, spremnik je bio s kapacitetom od pet metaka, a bila je ubojita na dometu od 800 metara.
Pištolji u sastavu oružanih snaga
Japanski vojnik bio je naoružan poluautomatskim pištoljem Nambu klase, koji je dizajnirao inženjer Kijiro Nambu. Dizajn pištolja bio je nalik njemačkom Lugeru u veličini, izgledu i balansu. Mehanizam ovog pištolja bio je potpuno drukčiji od bilo kojeg pištolja. Najpoznatiji predstavnik Nambu klase je model 94., a njegove karakteristike su: kalibar osam milimetara, maksimalan spremnik sa šest metaka, masa 900 grama i ubojit na dometu od 50 metara. Pištolji klase Nambu bili su u upotrebi za vrijeme Rusko-japanskog rata, Drugoga kinesko-japanskog rata i rata na Pacifiku. Japanska vojska koristila je i revolvere, od kojih je najpoznatiji model 26., kalibar devet milimetara, masa 1,1 kg nenapunjen, a posjedovao je spremnik od šest metaka. Revolver su isključivo nosili japanski časnici.
Poluautomatska puška „Solothurn SMG“
Njemačka poluautomatska puška proizvedena je prema uvjetima spomenika razuma u Versaillesu iz 1919. godine. Ovo je oružje tijekom rata na Pacifiku (1941. – 1945.) nađeno u samo nekoliko primjeraka kod japanskih snaga. Osnovne karakteristike poluautomatske puške su sljedeće: posjedovala je bazu za bajunet, kalibar 7,63 mm, masa bez spremnika iznosila je 3,6 kg, puška je prilagođena na pojedinačno i automatsko ispaljivanje metaka, spremnik je imao 32 metka, a maksimalan domet iznosio je 500 metara.
Laka strojnica Model 99
Od lakih strojnica japanske kopnene snage koristile su model 99. Laku strojnicu dizajnirao je Kijiro Nambu, a u sastav japanskih oružanih snaga ušla je 1939. godine. Ova je strojnica imala jaču vatrenu moć ako je usporedimo s onima iste kategorije koje su posjedovali Britanci i Amerikanci. Karakteristike modela 99 lake strojnice su sljedeće: ispaljivanje metaka bilo je isključivo automatsko, masa 10,4 kg,dužina cijevi 550 mm, kalibar 7,7 mm, a spremnik je imao 30 metaka.
Strojnica tipa 92
Od strojnica koje su koristile japanske kopnene snage najpoznatiji je model 92. Dizajnirao ga je inženjer Kijiro Nambu 1932., a iste je godine je ušao u naoružanje. Strojnica je bila u upotrebi sve do završetka rata na Pacifiku. Za vrijeme rata model 92 bio je korišten kao protuzračno oružje. Osnovne karakteristike strojnice su: masa 55,3 kg, dužina cijevi 721 mm, kalibar 7,7 mm, a ispaljivala je između 400 i 450 metaka u minuti.
