Kroz povijest ratovi su se vodili s ciljem ostvarivanja kontrole nad odredenim ekonomskim resursima. No, valja istaknuti kako je uloga rata u ekonomskoj povijesti bila velika. Kao primjer isprepletenosti ekonomske povijesti i rata moguće je uzeti Nizozemsku, kojoj je ekonomska prednost u ranom 17. stoljeću omogućila brzu i jeftinu proizvodnju brodova, uključujući i ratne brodove. To je rezultiralo pomorskom vojnom prednošću nad suparnicima koja je omogućila jačanje nizozemske međunarodne trgovine. Bogatstvo koje je stekla putem te trgovine bilo je preduvjet da je Nizozemska mogla platiti i uvježbavati odlično ustrojenu profesionalnu vojsku. Učinkovita vojska pomogla je da nakon Tridesetogodišnjeg rata (1618. - 1648.) Nizozemska proširi svoj udio u svjetskoj trgovini na račun ratom opustošenih rivala i učvrsti svoj ekonomski položaj do današnji dana.
Svaki je rat u većoj ili manjoj mjeri imao utjecaj na ekonomsku povijest, često mijenjajući odnose na tržištima koje je ranije pogodila depresija. Veliki rat, poznatiji kao Prvi svjetski rat, vođen je od 1914. do 1918. te je predstavljao dotada najstrašniji i najkrvaviji vojni sukob u povijesti čovječanstva. Smrt je odnijela oko deset milijuna života, dok je ranjenih bilo oko 20 milijuna. Osim ljudskih stradanja rat je ostavio pustoš i u gospodarstvu. Zbog velikih ratnih napora i pozadina je trpjela velike oskudice i naprezanja. U rat su uložena bogatstva cijelih nacija, zbog čega su nakon njega u brojnim državama zavladale glad i neimaština. Bio je to zasigurno najkrvaviji i najskuplji rat dotada u povijesti, čija je jedna od posljedica i pojava španjolske gripe. Prvi svjetski rat smanjio je francusku proizvodnju gotovo za polovinu, izgladnio stotine tisuća Nijemaca i utjecao na negativna kretanja koja su dovela do revolucije u Rusiji. Prvi svjetski rat koštao je oko 400 milijardi dolara - pet puta više od vrijednost svega što se, primjerice, nalazilo u tadašnjim razvijenim zemljama Francuskoj i Belgiji.
Drugi svjetski rat s užasima holokausta odnio je 53 milijuna života (među njima 20 - 30 milijuna civila) i 35 milijuna ranjenih. Procjenjuje se da su troškovi Drugoga svjetskog rata iznosili više od 1000 milijardi američkih dolara, a i ratne štete kretale su se u vrlo visokim iznosima. Kao jedna ilustracija utjecaja Drugoga svjetskog rata na ekonomiju može poslužiti činjenica da se tijekom 1944. u Njemačkoj nalazilo oko sedam milijuna prisilnih radnika i oko dva milijuna ratnih zarobljenika. Uz prisilne radnike i ratni su zarobljenici, usprkos zabrani putem međunarodnog prava, morali besplatno raditi na poljoprivrednim dobrima i za potrebe njemačke ratne industrije. Treba kazati kako položaj prisilnih radnika nije bio puno bolji od zatočenika u nacističkim koncentracijskim logorima.
Ima i sasvim suprotnih efekata, jer je Drugi svjetski rat, primjerice, u SAD-u pomogao jačanju gospodarstva. No, usprkos tome rat dugoročno otežava gospodarski razvoj i potkopava prosperitet. Unatoč nekim kratkoročno pozitivnim aspektima stimulacije gospodarstva, činjenica je da su ratovi skupi i razorni po kapital, trgovinu, resurse itd. Osim toga veliki ratovi uvijek predstavljaju ozbiljne potrese u gospodarstvima zemalja sudionica.
U većini ratova dolazi do intenzivnog uništavanja kapitala, a često su pljačke, glad i pošasti bile pratnje ratnih zbivanja te su dodatno utjecale na gospodarska kretanja kao u vrijeme protuosmanskih ratova u Hrvatskoj u 16. i 17. stoljeću, Tridesetogodišnjeg rata (1618. - 1648.).
Ratovi su često utjecali i na tehnološki razvoj. Brojni povjesničari i ekonomisti posljednjih su godina raspravljali o tome kada je zapadna Europa počela bitno prednjačiti ispred drugih dijelova svijeta u ekonomskom smislu, posebice nad razvijenim dijelovima Azije. Dosada je prevladavalo mišljenje da se to dogodilo nakon 1800. godine s ekspanzijom industrijske revolucije. Novija istraživanja o kretanju gospodarstva u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj i drugdje na europskom Zapadu, ukazuju na to kako su promjene u vojnom sektoru imale bitni utjecaj na brzi rast produktivnosti i prije industrijske revolucije. Moguće je uočiti da je upravo u vrijeme tzv. „vojne revolucije" (taj je pojam inicirao britanski povjesničar Michael Roberts) zapadna Europa stelda dodatnu komparativnu prednost u gospodarskom razvoju nad ostalim dijelovima svijeta. Osim što je „vojna revolucija" predstavljala temeljitu promjenu tehnike ratovanja u ranom novom vijeku, ona je ujedno i važna prijelomnica u tehnološkom razvoju zemalja koje je zahvatila.
„Vojna revolucija" nije samo presudno utjecala na razvoj europskog društva, dovevši do formiranja modernih država, nego je imala i važan utjecaj na ekonomski razvoj. U državama zapadne Europe bili su ne samo učinkovitiji u korištenju topništva i drugoga vatrenog oružja, utvrda i naoružanih brodova, nego su uspjeli razviti i učinkovite fiskalne sustave te tehnologiju koja je isprva bila u funkciji vojske, a prenijela se i u civilni gospodarski sektor. Iako su države izvan zapadne Europe, posebice Kina, Japan i Osmansko Carstvo, u ranome novom vijeku posjedovale vatreno oružje te brodove opremljene topništvom, činjenica je da je u njima od 17. stoljeća došlo do zaostajanja u tehnologiji.
Ako pogledamo dalje u prošlost, možemo uočiti pravilo kako je najdosljedniji kratkoročni ekonomski učinak rata vidljiv kroz inflaciju (podizanje cijena). Samim time rat utječe i na smanjenje životnog standarda. Još je u Konfucijev suvremenik - Sun Tzu (544. - 496. pr. Kr.) u svojoj knjizi „Umijeće ratovanja" pisao o pogubnosti inflacije izazvane ratom u staroj Kini: „Kada neka zemlja osiromaši zbog vojnog angažiranja, to se dogada zato jer prenosi namirnice do udaljenog mjesta. Ako prenosite namirnice do udaljenog mjesta, stanovništvo će osiromašiti. Oni koji su nastanjeni u blizini vojske, prodavat će stvari po višim cijenama. Zbog visokih cijena, veći dio naroda će osiromašiti. Kada se namirnice prenose do udaljenih mjesta, narod će biti iscrpljen troškovima. Na tržištima koja su u blizini vojske dolazi do naglog skoka u cijeni robe. Zbog toga je dugotrajno vođenje rata pogubno za svaku državu". Kako bi se mogle financirati u svakom ratu vlasti su, osim spomenutog izazivanja inflacije, dizale poreze čime su smanjivale potrošnju i civilne investicije ili se zaduživale, što je čitave države moglo dovesti u stečaj kao što se dogodilo u Španjolskoj u 16. stoljeću. Inflacija je, takoder, bila pratnja brojnih europskih ratova, Arneričkoga gradanskog rata, Vijetnamskog rata, Domovinskog rata itd., a u vrijeme gradanskog rata u Angoli tamošnja je valuta postala bezvrijedna do te mjere da su je boce piva zamijenile u mnogim transakcijama.
