Dana 26. travnja 1915. godine, nakon što joj je obećana velika teritorijalna ekspanzija, Italija potpisuje Londonski ugovor te tako prelazi na savezničku stranu u ratu, piše History.
Nakon što je rat započeo 1914. godine, talijanski šef stožera Luigi Cadorna započeo je pripreme za rat protiv Francuske. Prema ugovoru između zemalja članica Trojnog saveza Njemačke, Austrije i Mađarske, Italija je trebala obraniti svoje saveznike samo u slučaju izravnog napada na njih, a ne ofenzivnih operacija. Talijanski premijer Antonio Salandra smatrao je austro-ugarski ultimatum Srbiji činom agresije. Italija je proglasila svoju neutralnost te nije imala nikakve obveze propisane ugovorom. U prvoj godini rata, Središnje sile i Antanta pokušale su pridobiti neutralne zemlje poput Italije, Bugarske, Rumunjske i Grčke na svoju stranu. Italija je najviše od svih zemalja htjela proširiti svoje utjecajno područje i teritorij te postati supersila. U stvarnosti, talijanski geografski položaj - morsko okruženje sa svih strana najviše je odgovarao Britanskoj kraljevskoj mornarici te je tako Italija više "naginjala" na stranu Antante zbog straha od Britanaca. Još su neki razlozi igrali ulogu - velika netrpeljivost između Italije i Austro-ugarske zbog austrijske prisutnosti na poluotoku koja je najviše smetala talijanskom ujedinjenju 1860. godine.
Središnje su sile obećale Italiji regiju Trentino na jugu Austrije te su joj 1915. godine i pripojeni navedeni dijelovi. Talijani su shvatili da zbog teških poraza austro-ugarska vojska više nema šanse protiv Rusa, te su tako još više htjeli novo savezništvo u Antanti, a Antanta je obećala Italiji velike dijelove Austro-ugarske te je pod tim uvjetima 1915. godine potpisan i Londonski ugovor. Italija je tako mogla ispuniti svoj dugogodišnji san - kontrola sjevera Italije od Trentina pa sve do južnog dijela Tirola i grada Trsta. Ugovorom su Saveznici Italiji dali i mnogo više - dijelove Dalmacije te velik broj otoka na dalmatinskoj obali, albanski grad na obali - Vloru, albanski protektorat te dijelove Osmanskog carstva.
Kako bi ispunila svoj dio dogovora, Italija je 23. svibnja objavila rat Austro-ugarskoj, ali ne i Njemačkoj. Saveznici su imali još jedan vrlo težak zadatak. U tajnosti je 20. ožujka potpisan ugovor s Rusijom te joj je obećan Konstantinopol te tjesnac Dardaneli. Oba su ugovora snažno ovisila o savezničkoj pobjedi na Galipolju, a u tom je trenutku pobjeda bila vrlo daleko. Mornarički napad na Dardanele 18. ožujka bio je neuspješan, a velika saveznička kopnena ofenziva koja je započela dan prije potpisivanja Londonskog ugovora, ubrzo je naišla na vrlo snažan i čvrst turski otpor.
a komšija nigdje nema u tom ugovoru makar trkeljaju po našim sajtovima kad je tema ww1, kako je njima obecana velika srbija na uštrb hrvatske i bosne hehe