Njemačka vojska pripremala je snage za napad na Poljsku tijekom čitavog ljeta 1939., a izrada glavnog operativnog plana za napada povjerena je „Radnom stožeru Rundstedt" na čelu kojega se nalazio general pukovnik Gerd von Rundstedt. Za operativne časnike u Radnom stožeru dodijeljeni su mu jedan general bojnik i jedan pukovnik koji su ustvari i izradili čitav plan pod nazivom „Slučaj bijeli" („Fall Weiss"). Navedeni časnici bili su Erich von Manstein (tada zapovjednik 18. pješačke divizije, kasniji general feldmaršal) i Gunther Blumentritt (tada načelnik odjela vojne obuke u Glavnom stožeru vojske, kasniji general pješaštva). Plan koji su osmislili von Manstein i Blumentritt bio je donekle „staromodan", odnosno predstavljao je primjer onoga što su njemački časnici najviše voljeli, odlučujući manevar dvaju vojnih skupina u cilju stvaranja ogromnih izbočina te potom „bitka u kotlu" do uništenja Poljske vojske. Njemačkoj je bila nužna brza pobjeda nad Poljskom.
Nije bila u pitanju samo taktička žurba uvjetovana potrebom da se rat odluči prije nego što Poljaci uspiju mobilizirati sve svoje snage, nego i potreba da se izbjegne strategijska opasnost od rata na dva ratišta (u slučaju intervencije Francuske na poljskoj strani što je bila i obvezna prema zajedničkim sporazumima). Tijekom same izrade planova najveći njemački industrijalci konzultirani su u smislu koje su to tvornice na području Poljske od interesa za njemačko ratno gospodarstvo tako da je čitav plan bio izrađen tako da se navedene tvornice pokušaju zauzeti neoštećene.
Istovremeno su se Poljaci prema svemu odnosili previše samouvjereno i nehajno. Naime, oni su smatrali da će njemačka objava mobilizacije dati dosta vremena i njima i Francuzima da mobiliziraju te izvrše raspored svojih snaga. Međutim, njemački sustav mobilizacijskih valova omogućio je Njemačkoj vojsci da još i prije objave službene mobilizacije 26. kolovoza 1939. izvrši tajnu mobilizaciju II., III. i IV. mobilizacijskog vala koja je bila okončana do početka kolovoza 1939. godine.
Uspjeh njemačkog plana ovisio je o još jednoj činjenici. Hoće li njemačke snage uspjeti dovoljno brzo pregaziti, odnosno zauzeti, željezničke čvorove u blizini granice te područja u kojima su predviđena okupljanja glavnine poljskih snaga, a prije dolaska mobiliziranih poljskih pričuva-
Prisiljavanjem Poljske vojske da prihvati bitku u blizini granice značilo je oduzeti joj mogućnost da se povuče preko Visle (kao prirodne prepreke) te ondje ponovno okupi i reorganizira za nastavak borbi. Nijemce je brinulo još nešto. Ako se postrojbe Njemačke vojske ne budu mogle boriti u lako savladivim udaljenostima (oslonjeni na njemačku željezničku mrežu u Šleziji i Pomeraniji).
Prema planu napada ustrojena je Vojna skupina Sjever (zapovjednik: general pukovnik Fedor von Bock i načelnik stožera general bojnik Hans von Salmuth) u sastavu koje se nalazila 3. vojska (general topništva Georg von Kuchler) i 4. vojska (general topništva Gunther von Kluge) sa smjerom napada iz sjeveroistočne Njemačke i Istočne Pruske i Vojna skupina Jug (zapovjednik general pukovnik Gerd von Rundstedt i načelnik stožera general bojnik Erich von Manstein) u sastavu: 8. vojska (general pukovnik Johannes Blaskowitz), 10. vojska (general topnišva Walter von Reichenau) i 14. vojska (general pukovnik Wilhelm List), u sklopu koje su bile angažirane snage 1. i 2. slovačke pješačke divizije, sa smjerom napada iz jugoistočne Njemačke i sjeverne Slovačke.
Ukupno 1.512.000 vojnika svrstanih u 53 divizije (37 pješačkih, četiri motorizirane, tri gorske, tri lake i šest oklopnih). S druge strane, Poljaci su raspolagali s milijun vojnika svrstanih u 40 pješačkih divizija, dva motorizirana i 11 konjičkih zdrugova. U 4 sata i 45 minuta u zoru 1. rujna 1939. snage njemačke vojske krenule su u napad. Točno u 6 sati bombardirana je Varšava, a poljsko zrakoplovstvo doslovno je smlavljeno na zemlji u prvim satima napada. Na jugu 14. vojska je započela napredovanje u smjeru Visle dok je istodobno sa sjevera prema Visli krenula u prodor 3. vojska. Istovremeno su 8. i 10. vojska frontalno potiskivale poljske snage prema Varšavi, a 4. vojska je krenula u okruživanje poljskih snaga koje su bile orijentirane prema Danzigu. U međuvremenu se kod 8. vojske dogodila kriza u napredovanju i tražila pomoć. Međutim, von Manstein to odbija jer jednostavno nije želio previše odbaciti Poljake prema istoku. Umjesto pomoći 8. vojsci izdaje zapovijed X. zboru (koji je već praktički stigao do predgrađa Varšave) da stane i okrene se u mjestu i napadne snage poljske Poznanjske vojske s istoka čime je prisilio protivnika da se bori s naopako obrnutim rasporedom. Ova bitka će poslije dobiti naziv „Bitka na rijeci Bzuri".
U „kotlu" se našlo oko 20 poljskih pješačkih divizija te tri konjanička zdruga što je predstavljalo najveće do tada izvedeno okruženje.
S druge strane, general pukovnik von Bock zapovjedio je XIX. motoriziranom zboru (general poručnik Heinz Guderian) da „jurne" u protivniku pozadinu prema Brest-Litovsku, iz smjera sjevera prema jugu, pri tome ostavivši bok prema istoku „otvoren" te usput uništavajući poljske snage koje su bile tek u raznim fazama mobilizacije. U deset dana Guderianov zbor je prevalio 320 km te je 17. rujna 1939. nešto južnije od Brest- Litovska uhvatio kontakt s XXII. motoriziranim zborom iz Vojne skupine Jug (general konjaništva Ewald von Kleist) te se time čitava Poljska vojska (odnosno ono što je od nje ostalo) našla u divovskim dvostrukim kliještima. Borbe su se nastavile i idućih dana. Međutim, u operativnom pogledu rat je bio dovršen. Istoga dana (17. rujna 1939.) postrojbe Crvene armije prešle su istočnu poljsku granicu u smjeru zapada (prema odredbama tajnog aneksa sporazuma između Trećeg Reicha i Sovjetskog Saveza). Poljska vojska službeno je položila oružje 27. rujna 1939., a posljednje borbe su okončane do 6.listopada 1939. godine.
Koliko je to tocno Njemacka imala "vojski?" No mozda je imala "armije I grupe armija?" To tako biva kad je neko veci katolik od pape.