August Frederic de Marmont, poznatiji samo kao maršal Marmont, umro je 2. ožujka 1852. u Veneciji. Njegov je životni put dijelom vezan i uz Hrvatsku. Od samog početka Napoleonova političkog uspona Marmont je bio u najužoj grupi njegovih suradnika. Sudjelovao je već u Bonaparteovom državnom udaru 1799., ali je ipak pravu afirmaciju vojnika i administratora doživio službom na hrvatskoj strani Jadrana.
Godine 1806. postaje vojni zapovjednik Dalmacije, da bi poslije borbi s Rusima i Crnogorcima oko Dubrovnika 1807. dobio titulu vojvode od Raguze. Već sljedeće godine proglašava ukinuće Dubrovačke Republike. Time njegova misija u hrvatskim krajevima ne prestaje. Naime, 1809. u nekoliko bitaka u Lici pobjeđuje austrijske jedinice i probija se do Napoleonove glavnine kod Beča, da bi nakon bitke kod Wagrama bio imenovan za maršala, a potom i generalnog guvernera Ilirskih provincija. Marmont je otpočetka prema domaćem stanovništvu vodio politiku punoga razumijevanja za kulturni i nacionalni razvitak. Francuska uprava ukinula je stare feudalne odnose, posvuda je gradila ceste, unapređivala gospodarstvo i otvarala prosvjetne institucije.
Marmont se protivio ukidanju Vojne krajine, ali se zalaže i za uvođenje hrvatskog jezika u škole i za izdavanje znanstvenih djela poput Stullijeva rječnika. Pod njegovom upravom počele su izlaziti i prve novine na hrvatskom jeziku „Kraglski Dalmatin“, koje su snažno utjecale na kasnije buđenje nacionalne svijesti. Njegova uprava dugo se pamtila zahvaljujući kvalitetnoj cestogradnji po Dalmaciji i podizanju gospodarstva. Takav odnos prema domaćem stanovništvu imao je i strateško značenje. Napoleonu je bilo važno da novi francuski posjedi budu čvrst bedem prema Austriji i zaštita Italije. Napoleonu su trebali i hrvatski vojnici, kroz povijest osvjedočene borbenosti, pa ih je koristio u kasnijem pohodu na Rusiju i u drugim bitkama. Francuska uprava u Iliriji nije stekla veću potporu, iako je za njezin napredak učinila više nego mletačka i austrijska tijekom mnogih stoljeća.
Zbog sve većih poreza i danka u krvi nezadovoljstvo je postalo toliko da su Hrvati posvuda s oduševljenjem primili vijest o propasti Napoleonova carstva. Upravitelj Ilirije, proslavljeni Marmont, u završnim borbama za Pariz predao je grad kada je shvatio da je svaki otpor besmislen. Iako prijatelji od mladosti, Napoleon ga je optužio za izdaju.
Stoga je izvedenica njegove titule, vojvode od Dubrovnika – Duc de Raguse – raguser postala sinonim za izdajicu. Poslije Napoleonova poraza maršal Marmont pristao je uz dinastiju Bourbona i zadržao čin. Ipak, nakon revolucije 1830., s padom Bourbona, morao je napustiti Francusku. Posljednja desetljeća života Marmont je proveo u Beču, gdje je jedno vrijeme bio tutor Napoleonovu sinu, princu od Rima. Prije smrti 1852. napisao je memoare i putopis u kojima govori i o hrvatskim krajevima i svojem djelovanju kao vojvoda od Dubrovnika.
Ilustracija: Napoleon i njegova svita
......"službom na hrvatskoj strani Jadrana".....mozes mislit, "hrvatska strana jadrana" , krajem 18-tog i pocetkom 19 -tog stoljeca, ahahaaaaa