Od prvog dana njemačke okupacije u rujnu 1939., Varšavljani su bili izloženi besprimjernom nacističkom teroru. Pa ipak, Varšava je tijekom cijele okupacije bila jedno od glavnih središta poljskog Pokreta otpora, a na čelu ilegalne Domovinske armije (Armije Krajowa) stajao je general Tadeusz Bor Komorowski. Ona je brojila otprilike 350 000 boraca različite političke orijentacije, a njezine su akcije bile u prvom redu usmjerene na diverzije u raznim dijelovima Poljske. Kada je Crvena armija stigla nadomak Varšavi, general Bor Komorowski, u dogovoru s izbjegličkom vladom u Londonu, pokrenuo je ustanak. U tom je trenutku u Varšavi bilo samo 13 000 njemačkih vojnika. Poslije podne 1. kolovoza 1944. otvorile su se tisuće varšavskih prozora s kojih se pucalo na naciste. Tri sata kasnije u cijelom su se gradu vijorile bijelo- crvene poljske zastave. Premda je Himmler u idućih nekoliko dana povećao broj vojnika u Varšavi na 21 500, ustanici su zabilježili početne uspjehe u uzaludnom očekivanju Crvene armije. Nacisti su, kako bi ulili strah među stanovništvo, napravili užasan pokolj. Samo u jednom danu ubijeno je 15 000 Varšavljana, palili su ili dizali u zrak kuće.
Britanski premijer Churchill uzalud je s američkim predsjednikom Rooseveltom tražio od Staljina da Crvena armija priskoči u pomoć ili da to izvedu saveznički zrakoplovi. Staljin je smatrao da se treba distancirati od “pustolovine u Varšavi” koju je, kako je odgovorio, počela “skupina zlikovaca” da bi došla na vlast. Nijemci su ubacivali nove snage u grad i slali nove bombardere. Nestalo je vode, struje i plina, grad je bio pun prljavštine i mrtvih. U međuvremenu je Crvena armija osvojila varšavsko predgrađe Praga i tamo je stala. General Bor Komorowski i ostatak Domovinske armije nakon 63 dana neopisivo hrabre borbe obustavili su otpor 2. listopada 1944. godine. Preživjele Poljake koji su ostali u gradu čekala je odmazda i deportacija u logore. Hitlerove snage iz Varšave i cijele Poljske potisnula je u siječnju 1945. Crvena armija u suradnji s Narodnom armijom (Armija Lüdowa) koja se borila pod vodstvom Poljske radničke partije. Takva pobjeda Kremlju je bila prihvatljivija, a Poljacima je donijela nove okupatore. Samo dan nakon što su se 15. kolovoza 1944. neometano iskrcali na sredozemnu obalu Francuske nedaleko Nice, kombinirana francuska i američka armija jurnula je prema unutrašnjosti. Potporu operaciji “Zmaj“ i daljnjem napredovanju pružalo je oko 50 tisuća članova francuskog Pokreta otpora. Amerikanci su krenuli dolinom rijeke Rone prema Lyonu i Grenoblu, a francuske postrojbe oslobodile su Toulon i Marseille. General-bojnik Erich Elster, zapovjednik područja od Pirineja do Biskajskog zaljeva, predao se zajedno s dvadeset tisuća svojih vojnika. U isto vrijeme Saveznici su napredovali i s mostobrana na obalama Normandije. Nakon što su skršili njemački otpor kod Falaise, u kolovozu su ušli u Pariz. U daljnjem nezaustavljivom napredovanju dva kraka savezničkih armija u Francuskoj spojila su se na njemačkoj granici kod Metza u studenome.
...od 24.8.1939 do 22.6.1941 Tito je bio preko Staljina i u paktu sa Hitlerom! ...danas slusamo svakojaka objasnjenja - ali drugi svijetski rat je poceo tako sto su Nacisti i Komunisti okupirali i podjelili jednu "u srzi katolicku" Poljsku, a u to doba Tito je bio na strani oba zlocinaca "Staljina i Hitlera" - dok pak Ante Pavelic nije bio nigjde, nego se tek kasnije umjesao u vec davno zapocet drugi svijetski rat u cijem zaristu se i Hrvatski narod nasao ne svojom voljom nit svojom politikom. Da pace - Hitler nakon sto je pregazio KJ uopce nije zelio Pavelica, nego mu ga je Taljanski saveznik predlozio i progurao. Sa Titom i Staljinom - nakon 1945 prezivio je dio onoga sto je zapoceto 24.8.1939 zajedno sa Hitlerom!