Hrvatskom čitatelju Osmansko Carstvo ranog i klasičnog razdoblja (14.17. stoljeće) nije nepoznanica – ono se obrađuje prilično detaljno u školama, opisano je u književnosti i istražuje se u hrvatskoj historiografiji. Zanimanje za kasnije razdoblje (18.19. stoljeće) nikada nije bilo veliko, posebice za razdoblje nakon 1878. godine. O događajima u Osmanskome Carstvu početkom XX. stoljeća, o Mladoturskoj revoluciji, Balkanskim ratovima, Prvom svjetskom ratu i, pogotovo, uspostavi Republike Turske zna se jako malo.
Upravo istražujući život osmanskog časnika i vojskovođe Mustafe Kemala, koji će poslije kao osnivač Republike Turske dobiti od svojeg naroda prezime Atatürk (predak/otac Turaka), možemo pratiti najznačajnije događaje kasnog Osmanskog Carstva, a od 1919. on je središnja osoba života zemlje i njezin autokratski vođa do smrti, 1938. godine. Osmansko Carstvo 19. stoljeća bilo je sjena ekspanzionističke velesile iz klasičnog razdoblja. Vojni porazi u Europi, polukolonijalna politička i gospodarska ovisnost o europskim velesilama te rasap središnje vlasti već su potkraj 18. stoljeća nagnale sultane da pokušaju napustiti tradicionalne institucije i prilagode ih zapadnim uzorima u nadi da će se Carstvo u novim nepovoljnim okolnostima održati.