Ratna luka Pula 3

Austrougarska obalna utvrda Punta Christo

Austrougarska obalna utvrda Punta Christo
Vojna povijest
07.10.2012.
u 12:38

Imala je ulogu zaštite zapadnoga morskog prilaza i južnog ulaza u Fažanski kanal koji je bio rezervno sidrište austrougarske flote

Punta Christo, najveća i najjača obalna utvrda carskog i kraljevskog tvrđavnog topništva, smještena je iznad rta Kristo, najisturenije točke sjevernog dijela Pulskog zaljeva prema kojem se iz suprotnog pravca proteže 1200 metara dug lukobran. Položaj utvrde, iznad 450 metara dugog ulaza u luku, predodredio je i njenu ulogu zaštite zapadnog morskog prilaza i južnog ulaza u Fažanski kanal koji je bio rezervno sidrište austrougarske flote.
Obalna utvrda (njem. „Küstenfort“) Punta Christo sagrađena je na 37 metara nadmorske visine, na poziciji „Martello“ tornja sagrađenog 1836. godine po uzoru na „Martello“ tornjeve koji su podizani duž južnoengleske obale, prema projektu kapetana bojnog broda Williama Forda, za obranu od očekivanog Napoleonovog napada. Bili su to tornjevi okruženi obrambenim nasipima. Unutar obrambenog rova, iskopanog u živoj stijeni, nalazio se prizemni dio tornja u kojemu su bile puškarnice, vodosprema i barutana. Tornjevi su bili opremljeni fiksnim ili pomičnim mostovima, s topom u potkrovnom dijelu građevine. Toranj je 1851. godine integriran u strukturu veće kružne utvrde, oko koje su 1859. podignute otvorene bitnice. Kasnije je, 1864. godine, postojeća kružna utvrda integrirana u veći kružni topnički toranj s unutarnjim dvorištem i četiri kofra. Utvrda doživljava ponovnu nadogradnju i proširenje u razdoblju od 1880. do 1882. godine kada su nadograđena dva bočna krila. Time je Punta Christo pretvoren u obalnu utvrdu zavidnih dimenzija. Bitnice se podižu na otvorenom na najviše pozicije na krilima utvrde kako bi se povećao domet granata, koje su strmije padale na ciljeve. Bitnice se zaštićuju grudobranima, ojačanim debelim slojem zemlje i betonskim zidom kao unutarnjim dijelom grudobrana, dovoljno otpornim da izdrži pogotke brodskih topova. Za posadu i streljivo sagrađena su posebna skloništa između topničkih položaja. Nakon naoružavanja 1886. godine, utvrda i službeno ulazi u uporabu. Zahvaljujući masivnom načinu gradnje, utvrda je bila dobro zaštićena od niskih putanja granata brodskih topova, tako da napad onodobnim brodskim topovima ne bi pričinio značajniju štetu.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?