Barbarske provale u Europu započele su u prvim desetljećima 9. stoljeća i trajale su više od stotinu godina. Za razliku od Germana, novi napadači ponajprije su bili zainteresirani za pljačku, a tek poslije za naseljavanje. Tako je i pleme Mađara zbog vojnih poreza bilo prisiljeno napustiti svoju postojbinu te su, prošavši kroz uralska vrata, predstavljali veliku prijetnju Zapadu. Putem su pljačkali i palili sve do čega su stigli, no nisu uspjeli asimilirati druge nomadske narode ni popuniti svoju vojsku borcima pokorenih naroda. Ključan događaj u mađarskoj povijesti dogodio se 10. kolovoza 955. kada je njemački kralj Oton I. u bitki na Leškome polju pobijedio mađarsku vojsku. Otad se Mađari počinju trajno naseljavati na prostor današnje Mađarske. Bitka se odigrala na području današnje Bavarske, gdje je Mađare predvodio zapovjednik Bulcsú, koji je nakon poraza pogubljen. Mađari nisu bili dobro organizirani, izbjegavali su izravne napade, protivnike su strijelama neuspješno gađali te umjesto da se brane i napadaju, pljačkali su njemačke vagone u kojima se nalazila hrana. Nakon poraza Mađari su preuzeli sjedilački način života te prihvatili kršćanstvo. Nekoliko godina kasnije (962.) Oton I. okrunjen je za cara Svetoga Rimskog Carstva.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u kolovozu 2019.
