Saveznički plan, dogovoren na konferenciji u Chantillyu 6. prosinca 1915, počivao je na osnovnoj zamisli o traženju rješenja u istodobnim ofenzivama na ruskom, francusko- britanskom i talijanskom ratištu. Tijekom veljače 1916. godine donesena je odluka o izvođenju zajedničke britansko-francuske akcije na rijeci Somme, ali je ona morala biti odgođena nakon što je Falkenhayn 21. veljače pokrenuo veliku ofenzivu na Verdun. Saveznički napori postali su uprti u što skoriji početak novih ofenziva kako bi se olakšala situacija na Verdanskom bojištu. Ruska ofenziva kod Naročkog jezera završila je neslavno, a situacija na talijanskom bojištu u ožujku 1916, u Petoj sočanskoj bitki, ukazala je na slabu motiviranost talijanske vojske, koja je ovaj pokušaj ofenzive pretvorila u puko zadovoljavanje savezničkih zahtjeva. No nova ruska ofenziva odvijala se u pozitivnom smjeru za Antantu. Zahvaljujući smjelom planu i velikoj odvažnosti ruskog generala Brusilova ruske snage izvršile su proboj austrougarskih linija u dubini od 60 do 80 kilometara i nastavljale s daljnjim akcijama i prodorom. Dok je Galicijsko bojište gorilo pod snažnim udarima ruskih topova i polako se lomio otpor austro-ugarskih snaga, francuska i njemačka strana teško su krvarile na području Verduna.
Iako sam Verdun nije imao nikakvu stratešku važnost, njegovo ogromno simboličko značenje tjeralo je Francuze na grčevit otpor, koji je već počeo prijetiti iscrpljivanjem francuskih snaga. Time se, zapravo, vršio Falkenhaynov plan o iskrvarenju francuske vojske pred Verdunom kako ne bi mogla sudjelovati u predstojećim bitkama, premda su obje strane trpjele gotovo podjednake gubitke u besmislenim zauzimanjima utvrda oko Verduna. Od početka Verdanske bitke 21. veljače 1916. Francuska je sama nosila sav teret Zapadne bojišnice, dok se britanska strana pripremala za izvođenje zajedničke ofenzive dogovorene u Chantillyu u prosincu prethodne godine. O opsegu žrtve koju je Francuska podnosila najbolje svjedoči podatak da je broj gubitaka na francuskoj strani, od veljače do kraja kolovoza, dosegao nevjerojatnih 315 000 ljudi. Churchill je u svojim memoarima o francuskim naporima zapisao: »Tijekom cijeloga proljeća Francuzi su se borili i umirali u Verdunu, žrtvujući svoje ljudstvo na usijanom oltaru žive topionice. Primjer francuske hrabrosti i požrtvovanja probudio je u novim britanskim vojskama sva junačka raspoloženja. « Krajem lipnja sazrelo je vrijeme da i britanske snage, osnažene francuskim primjerom i ruskim uspjesima, doprinesu zajedničkom cilju. Dugo pripremana Prva bitka na rijeci Somme mogla je započeti...
Nastavak teksta možete čitati u novome izdanju Vojne povijesti od 5. srpnja na svim kioscima!
