Ove godine obilježava se 2000-ta godišnjica od smrti prvog rimskog cara Oktavijana Augusta, koji je umro u Noli kod Napulja 19. kolovoza 14. godine. U čast te obljetnice diljem Europe i svijeta organiziraju se razne izložbe i znanstveni skupovi, među kojima je i onaj u Hrvatskoj pod nazivom „Stoljeće hrabrih: Arheologija rimskog osvajanja i otpora starosjedilaca u Iliriku za vrijeme Augusta i njegovih nasljednika“. August je poznat u povijesti kao prvi rimski car koji je spasio Rim iz kaosa građanskih ratova i uveo ga u novo doba uređene administrativne i vojne strukture s političkim sustavom koji je održavao red i mir na velikom teritorijalnom području koje se prostiralo na tri kontinenta.
Njegove političke zamisli opstale su stoljećima poslije njegove smrti; od stvaranje Svetog Rimskog Carstva do modernog doba i Mussolinija. Pa kako je jedan čovjek uspio uvjeriti većinu da on nije kralj ni diktator, već vodeći građanin (princeps) među jednakima? Kako je uvjeravao članove Senata da se priklone njegovim željama i ambicijama? Koji je razlog da su mase slavile Augusta kao „obnovitelja Republike“, pa čak do te mjere da su ga željele štovati i kao boga? Odgovori leže u kompleksnosti samog Augusta kao i u jedinstvenoj prirodi vremena u kojemu je živio. Osim tih izazova moderna historiografija se susreće i s izazovima identifikacija modernog svijeta sa idiličnom vizijom Rimskog Carstva. Rimske ideje, ideali, religija, umjetnost i obiteljski život prilično se razlikuju od današnjih sustava vrijednosti. Antički svijet je nepoznat i drugačiji, i upravo je zbog toga zanimljiv. Možda je čak i danas izvan našeg misaonog dosega prihvatiti njihove ideale, shvatiti njihov svijet i razumjeti karaktere poput Augusta.
Gaj Oktavijan
Gaj Oktavijan je rođen 24. rujna 63. god. pr. Kr. u obitelji koja je u političkim krugovima bila slabije poznata. Iako su bili relativno novi na rimskoj političkoj sceni u svom rodnom gradu Veltrae (Velletri), uživali su veliko bogatstvo te su političkim utjecajem priskrbili status lokalnih uglednika. U 60-im god. pr. Kr. Oktavijanov otac priklonio se političkim idejama Julija Cezara pri čemu je dobio i naklonost Cicerona. Svoje poštovanje Cezaru iskazuje ženidbom za njegovu nećakinju Aciu. Iz tog braka je potekao budući August. Odrastajući u takvim okolnostima Oktavijan se približavao političkom djelovanju Cezara. Gaj Oktavijan (otac istoimenog Gaja Oktavijana, kasnijeg Augusta) je bio provincijski zapovjednik u Makedoniji, a prerana smrt onemogućila mu je borbu za konzulat. Acia se preudala za Lucija Marcija Filipa, uglednika i konzula koji je provodio punokonstruktivnog vremena s Oktavijanom. Prvi javni nastup Oktavijan je imao nakon smrti bake (s majčine strane-obitelj Juli), pri čemu je obasipao hvalospjevima dostignuća Julijevske dinastije. Iako se njegov govor nije sačuvao, brzo napredovanje u obiteljskoj hijerarhiji i Cezarovo zanimanje za njega omogućuju nam da mu pripišemo izrazite komunikacijske sposobnosti. U 40-im god. pr. Kr. raste interes Julija Cezara prema mladom Oktavijanu. Cezar je osigurao državne dužnosti za njega, a sve više se javlja i očinski karakter u njihovoj vezi. Godine 45. pr Kr. Oktavijan se nalazio na sljedećoj stepenici svoje karijere; postao je pripadnik patricijske aristokracije i zajedno je s Cezarom i Markom Vipsanijem Agripom sudjelovao u istočnoj kampanji. U rujnu iste godine Cezar ga je proglasio svojim sinom i nasljednikom, te je Oktavijan dobio novo ime, Gaj Julije Cezar Oktavijan.
Sve o ovim i drugim temama pročitajte u novom, 42. broju VP-a, magazina za vojnu povijest, koji je od 5. rujna na kioscima za samo 19,99 kuna.
