Stanovnici najljepšega europskog (svjetskog) teritorija od samih poznatih povijesnih početaka (7. stoljeće) bili su u stalnoj vezi. Iskorištavanje bogatstava mora, trgovina, gusarenje, prirodni resursi na kopnu, svi su zajednički nazivnik širokih odnosa Hrvata i Mlečana.
Najčešće je taj susjedski odnos bio obrambeni s hrvatske strane. Prvi koji su se izravno sukobljavali s Mlečanima bili su Neretvani, koji su nadzirali plovidbu između otoka hrvatske istočne strane Jadrana i gusarili od 9. stoljeća prema srednjem i kasnom srednjem vijeku (u spomen na Neretvane od 1998. godine održava se Maraton lađa od Metkovića do Omiša).
Mlečanima je hrvatska obala bila dio usmene predaje još od zajedničkoga Rimskog Carstva. Nakon njegova raspada povijesni ulog preuzimaju Franačka, Bizant, kasnije Ugarska i Habsburško Carstvo i Turci kao novovjekovni osvajači. Dok su navedeni dolazili s kopna, more je zbog Mlečana postalo dodatna ratna opasnost.
Vojni sukobi Hrvata i Mlečana dugačak su niz manjih ili većih ratnih operacija kojima su Mlečani željeli proširiti svoj utjecaj na jugoistoku Europe. Od spomenutoga 7. stoljeća (u nekim izvorima spominju se 8. i 9. stoljeće) pa do kraja postojanja Mletačke Republike kao samostalne sile 1797. godine (Napoleon Bonaparte i francuska osvajanja) bili smo nerazdvojni susjedi, sukobljene strane, partneri u upravljanju gradovima (komunama), akteri brojnih sporazuma te kulturne, umjetničke, jezične, društvene, trgovačke razmjene.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. listopada 2019.
