Iako ni jedan „SR-71“ nije izgubljen uslijed neprijateljske vatre tijekom cjelokupnog trajanja projekta „Blackbird“, taj američki špijunski avion, koji je mogao razviti brzinu veću od tri maha, suočio se s protivnikom koji ga je mogao lako presresti. Bio je to sovjetski „MiG-31 Foxhound“. Zbog svojih impresivnih karakteristika, kao što je sposobnost leta brzine četiri puta brže od brzine zvuka na visini od 27 kilometara, dobrog radara (RCS) i učinkovitih protumjera (ECM), „SR-71“ mogao je biti nedodirljiv u zraku. Te karakteristike pomogle su „Blackbirdu“ da bude siguran od svih protuavionskih djelovanja od sovjetskih lovaca i sovjetskih raketnih sustava zemlja-zrak (SAM) u svojim „istraživačkim“ zadacima na sovjetskom nebu tijekom Hladnog rata.
Jedini avion koji je mogao srušiti „SR-71“ bio je „F-14 Tomcat“ koji je mogao ispaliti dalekometnu raketu „AIM-52 Phoenix“. Raketa „Phoenix“ razvijena je kako bi mogla srušiti sovjetske balističke rakete koje su putovale na visinama koje može dosegnuti „Blackbird“. Brzinom između četiri i pet maha, „AIM-54“ bila je dovoljno brza da sruši „SR-71“. Ali karakteristike koje je imao „Tomcat“ i njegove rakete Rusi nisu imali ni u jednom presretaču. Stoga su ubrzo razvili avion koji će imati slične sposobnosti kao „F-14“.
Postojao je „MiG-25“ koji je mogao letjeti sličnom brzinom kao „SR-71“, ali nije mogao ništa jer nije imao dobre dalekometne rakete. Zbog toga i drugih razloga, Sovjeti su 1980. godine počeli razvijati „MiG 31“ koji je imao novu raketu sličnu američkoj „AIM-54 Phoenix“. Nova raketa zvala se „R-33“. Ta nova raketa nije bila dobra samo za rušenje američkih bombardera nego je uspješno mogla presresti i uništiti brze špijunske zrakoplove kao što je „SR-71“.
Ova rečenica potvrđena je u knjizi Paula Crickmorea – „Lockheed Blackbird: Beyond The Secret Missions“. U toj knjizi jedan od sovjetskih pilota – satnik Mikhail Myagkiy, koji je letio u svom avionu „MiG 31“, te nekoliko puta presreo američki superbrzi avion – objašnjava kako je mogao srušiti „Blackbird“ 31. siječnja 1986. godine :„Plan za presretanje "SR-71" završen je do zadnjih trenutaka nakon što je poletio 'Blackbird' te su MiG-ovi morali poletjeti točno 16 minuta nakon prvog upozorenja (…) Upozorili su nas da presretnemo američki avion u 11 sati. Prvo su pozvonili te su potvrdili postojanje aviona na zvučnicima. Svaki put kada se pojavio "Blackbird", vladala je nervoza. Svi su počeli pričati nervoznim tonom te je bila jako čudna atmosfera.“
Myagkiy i njegov kopilot imali su „SR-71“ u ciljniku na visini od 17 000 metara te 120 kilometara daleko. Da je avion ušao u sovjetski prostor, pogodili bi ga raketom. Nije bilo teorije da američki „Blackbird“ pobjegne sovjetskim raketama.
Nakon ovog presretanja, američki „Blackbird“ avioni počeli su letjeti oko granica Sovjetskog Saveza. No „MiG-31“ presreo je „SR-71“ barem još nekoliko puta.
Dana 3. lipnja 1986. šest MiG-ova presrelo je „SR-71“ nad Barentsovim morem te su mogli uništiti avion sa svih strana. Nakon ovog presretanja, „SR-71“ nikada više nije letio iznad Sovjetskog Saveza te je ubrzo zamijenjen satelitima.
Danas je „MiG-31“ još u službi ruske vojske. No novi „SR-72“, koji može dosegnuti brzinu od šest mahova, bit će siguran.
Ovdje je napisano niz neistina. AIM-54 Phoenix imala je domet 100NM (180km), ali nije mogla letjeti više od 20km, tako de nije mogla naškoditi "kosu". Mig-31 (poboljšana, ali sporija verzija Mig-25) imao je brzinu nešto preko 3.000km/h, što znači manjeje od 3 Maha i nije mogao ništa na visinana preko 18km, jer su motori imaji potisak svega 30%, nego na visinama 10km. No SR-71 je bio moguće presresti i točno, nakon pojave R-33 (kopije Aim54), SR-71 nije bio 100% siguran, jer Amerikanci nisu bili sigurni do koje visine može funkcionirati R-33. Tek kasnije je ustanovljeno i izmjereno da je plafon te rakete 24km. Znači mogla je oboriti SR-71, jer SR-71 nije letio na 27km, kako se ovdje piše, već na 22km i to mu je bio operativni plafon. Mogao je deseći 25km, ali uz rizik otkazivanja motora. Zato kada se nešto piše, neka se točno provjeri istinitost, a ne čitanje iz nekog časopisa, ili biltena.