Plan za operaciju „Husky“ dogovoren je na jednom od najnevjerojatnijih mjesta - u WC-u gdje Montgomery tako dugo nije dao mira generalu Bedell Smithu (načelniku Eisenhowerovog stožera) dok ovaj nije pristao na sve njegove uvjete i izmjene ranijega plana. Nakon toga su njih dvojica otišli do Eisenhowera i iznijeli mu oko čega su se dogovorili, a kada se i ovaj složio stvar je praktično bila gotova. Patton je doduše također bio pozvan na sastanak, ali je njegov avion kasnio zbog jake kiše. Kada je došao, sve je već bilo gotovo: niti su ga pitali za mišljenje, niti je pozvan da iznese kakve svoje prijedloge. Istini za volju, treba reći kako su Montgomeryjeve izmjene prvobitnoga plana dobrim dijelom i bile opravdana. Prije je planirano iskrcavanje britanske armije na južnome dijelu otoka, dok bi se Amerikanci iskrcali na sjeverozapadnom dijelu i onda pojurili do Messine (lučkom gradiću najbližem talijanskoj čizmi i prirodnoj točci preko koje će se zasigurno izvlačiti neprijateljski vojnici ako im se dovoljno brzo ne presiječe put).
Montgomeryja je navodno zasmetalo što će savezničke snage od početka biti suviše raštrkane po otoku, a budući se mogao predvidjeti snažan otpor njemačkih postrojbi stacioniranih na Siciliji (i naravno nešto slabiji otpor Talijana) Britanac je predložio da se radije i američke divizije iskrcaju na južnome dijelu otoka, samo malo zapadnije od britanske armije. Jednom kada se osigura mostobran, obje će armije (Sedma američka i Osma britanska) pojuriti prema Messini. Montgomeryjeve izmjene bile su dakle u dobroj mjeri logične, ali Patton nije mogao ne primijetiti da je (navodno bez zle namjere) njemu sada podmetnuto da pokuša doseći Messinu kudikamo dužim putem nego Britanci. Dok će Montgomeryjeva Osma armija odmah po iskrcavanju udariti na sjever obalnom cestom kroz Siracusu i Augustu, dotle će se Pattonova Sedma armija iskrcati kod Gele, a onda prvo krenuti u unutrašnjost Sicilije da što prije zauzme tri ključna uzletišta: tek kada to postignu Amerikanci mogu krenuti prema Messini.
Na Pattonovo ogorčenje, cijelo će vrijeme njegove postrojbe imati dodatnu zadaću (koja će se uskoro prometnuti u primarnu) da štite britanski lijevi bok od neprijateljskih postrojbi iz središta i s cijelog zapadnog dijela otoka. Eisenhower, do sada već u potpunosti uvjeren u ispravnost Montgomeryjeve verzije, tek je primijetio kako će uzletišta vjerojatno biti žestoko branjena pa bi Osma armija mogla pripomoći Amerikancima u njihovom zauzimanju. No Montgomery se nije slagao: Messina je bila primarni cilj kojega treba zauzeti što prije, pa nikakvo cjepkanje njegove armije ne dolazi u obzir. Cjepkanje američke armije nije mu toliko smetalo.
