Tijekom svog prvog predsjedničkog mandata, Donald Trump je više puta prijetio izlaskom iz NATO-a, tvrdeći da savez omogućuje državama koje ne ulažu dovoljno u vlastitu obranu da besplatno uživaju u američkim sigurnosnim jamstvima.
Njegov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost, John Bolton, kasnije je napisao da vjeruje kako bi Trump tu prijetnju i ostvario da je ponovno izabran 2020. godine. Iako su se napetosti između Washingtona i europskih saveznika dodatno produbile, Trump u svom drugom mandatu zasad nije izravno spominjao napuštanje NATO-a. Njegov ministar obrane, Pete Hegseth, pokušao je smiriti zabrinutost tvrdnjom: "Sjedinjene Američke Države ostaju predane NATO savezu i obrambenom partnerstvu s Europom. Točka." No, pravo pitanje nije napušta li Trump formalno NATO, nego je li ga već učinio irelevantnim. SAD i dalje ostaje član saveza, ali Trump svojim djelovanjem sustavno podriva njegovo temeljno načelo – klauzulu o kolektivnoj obrani, prema kojoj bi napad na jednu članicu trebao značiti napad na cijeli savez. Ova doktrina odvraćanja vrijedi samo ako saveznici i potencijalni protivnici vjeruju u njezinu vjerodostojnost, odnosno ako su uvjereni da bi države doista bile spremne staviti vlastite građane na kocku kako bi obranile napadnutu članicu. U Trumpovoj eri, ta uvjerenost sve više slabi. "Bi li Donald Trump odlučio poslati američke vojnike da brane Estoniju?" zapitao se Dalibor Roháč, viši suradnik i stručnjak za europsku politiku pri American Enterprise Instituteu. "Teško je zamisliti scenarij u kojem bi to stvarno učinio”. Iz europske perspektive, Trumpov drugi mandat pokazao se daleko alarmantnijim od prvog. Njegove odluke, od naglog zaokreta prema Rusiji u ratu u Ukrajini, ponižavanja Volodimira Zelenskog u Ovalnom uredu, nametanja novih carina europskim saveznicima, pa do govora američkog potpredsjednika J. D. Vancea na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji, ostavile su europske čelnike u stanju duboke zabrinutosti. Tome treba dodati i teritorijalne prijetnje Kanadi i Danskoj te izvještaje da Trump razmatra preraspoređivanje američkih trupa iz Njemačke u Mađarsku, koja je u posljednje vrijeme sve bliža Kremlju. Sve to otvara ključno pitanje: može li se Europa i dalje oslanjati na SAD i NATO kao temelj svoje sigurnosti?
Moraju li se europski čelnici pribojavati svakih američkih predsjedničkih izbora ili je došlo vrijeme da ozbiljno razmotre izgradnju vlastitih obrambenih kapaciteta, neovisnih o volji američkog predsjednika? Ipak, treba imati na umu kako Europa nije homogena cjelina, već kontinent sastavljen od država koje se duboko razlikuju po demokratskoj tradiciji, stupnju povezanosti s Bruxellesom, povijesnim iskustvima i nacionalnim interesima. Također, ni psihološki profili i političke ambicije europskih čelnika izvršnih vlasti nisu zanemariv čimbenik u odlučivanju o sigurnosnoj politici. Zbog toga će put prema zajedničkoj europskoj obrani biti zahtjevan, dugotrajan, ali neizbježno i nužan proces.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2025.
