PETI DAN, 20. rujna 1991.
Od jutra počinju zračni napadi. Tijekom dana zrakoplovi JRV-a izvest će ih 63, najvećim dijelom po civilnim ciljevima. Za vrijeme popodnevnoga napada na topničku bitnicu na Žirju policajac PU Šibenik, Perica Anić-Ivičić, lakoprijenosnim pzo-sustavom „Strela“ 2M ruši G-2 „Galeb“, prvi neprijateljski zrakoplov srušen u more. Tijekom cijeloga dana tenkovi s platoa mosta gađaju grad, a priključuje im se topnička bitnica u Gaćelezima. Topništvo šibenskih branitelja uzvraća cijeloga dana vatrom iz topničkih bitnica s Jelinjaka, Žirja, Razora, Smričnjaka, uz stalno djelovanje pješaštva na vodičko-srimskom pravcu. Ishod toga djelovanja stalna su povremena izvlačenja dijela oklopnih snaga s platoa oko motela i magistrale u unutrašnjost zbog smanjenja gubitaka u ljudstvu i opremi. Snage 113. br. i 4. br. ZNG-a te policije na drniškoj bojišnici stabilizirale su crtu bojišnice te zaustavile daljnja napredovanja oklopnih snaga JNA nakon nanesenih gubitaka dan prije. Zarobljavanjem 34 ratna broda u vojnoj luci i Remontnom zavodu rasterećuje se djelomično unutrašnja obrana grada Šibenika te se dio snaga prebacuje na vanjsku obranu ili se jačaju snage koje blokiraju preostale vojarne. Uz to, obalne topničke bitnice omogućuju nesmetani priobalni promet brodova oko Šibenika i otoka za prebacivanje ljudstva, naoružanja i opreme bez mogućih problema s ratnim brodovima JRM-a. U takvoj situaciji stvorili su se uvjeti za odbacivanje kopnenih snaga JNA s prilaza gradu i nijhov progon prema početnim pozicijama prije napada te postizanje konačne pobjede.
ŠESTI DAN, 21. rujna 1991.
Odlučujući dan u šibenskoj bitci započinje haubičkim bombardiranjem grada s položaja JNA u Gaćelezima koji će trajati povremeno cijeloga dana, kao i zračni napadi zrakoplova JRV-a kojih će biti 55. Prilikom jednoga od tih napada na obalnu topničku bitnicu „Zečevo“ dolazi do prvoga hrvatskoga obaranja dvaju zrakoplova na istom području u kratkom vremenu, poznatijega po uzviku: „Obadva, obadva, oba su pala!“ Toga dana pzo-pripadnici 113. br. HV-a, Goran Pauk na topu 3/20 mm M55 i Neven Livajić s pzo-sustavom „Strela“ 2M, ruše oba neprijateljska zrakoplova. Tijekom prijepodneva i dalje topničke bitnice djeluju po oklopnim snagama oko motela i magistrale koje se stalno izvlače i vraćaju da bi izbjegle veće gubitke. U tom razdoblju u Vodice stiže manja taktička skupina bojne „Frankopan“, specijalne postrojbe GS HV-a, na prolasku prema sinjskom bojištu. Odmah se stavljaju na raspolaganje zapovjedništvu vodičkih branitelja te zajedno s njima odlaze u ranim poslijepodnevnim satima izvesti napad protuoklopnim sredstvima na tenkove i transportere oko motela kod mosta. U akciji uništavaju BOV 3/20 mm i teže oštećuju tenk T-55, te od toga trenutka počinje potpuno povlačenje snaga JNA s mosta po magistrali i benkovačkoj cesti prema Gaćelezima. Nakon što je pao mrak, iz motela kod mosta povlači se pedesetak posljednjih pripadnika TO „SAO Krajine“, a ovaj prostor potpuno će biti napušten od oklopnih vozila u ranim jutarnjim satima sljedećega dana. Tijekom cijeloga popodneva topničke bitnice gađale su naizmjenično neprijatelja u vojarnama u gradu te na mostu i na magistrali.
U popodnevnim satima dva helikoptera tipa SA-341/342 „Gazelle“ JRV-a lete iz pravca Šibenika prema otoku Visu. Po dojavi topnička bitnica sa Žirja otvara vatru prema njima, te se oni razdvajaju, a jedan od njih kreće u neuspješni napad na žirjanske obalne topove koji ga oštećuju dok bježi prema Visu. Gubeći visinu pada u more. Na kraju dana počela se naslućivati konačna pobjeda jer je jačina napada snaga JNA bila sve slabija, a počeli su postupno povlačiti snage oko motela kod mosta i na magistrali.
>>Prva pobjeda u obrani od velikosrpske agresije – šibenska bitka u rujnu 1991. godine, 1. dio
>>Prvi dan bitke za Šibenik, 2 .dio
>>Drugi dan – gine prvi šibenski branitelj Marinko Kardum, 3. dio
>>Napadi JRV-a na Šibenik, 4. dio
Kao prvo 700-800 kazetnih bombi cijela JNA nije imala u svom arsenalu. Sama kazetna bomba je namjenjena unistavanju zive sile na otvorenom prostoru, dok je protivnik u fazi prikupljanja postrojbi za izvodjenje napadne operacije ili tijekom same operacije. Na kamenjaru i terenu punom zaklona te razasutim vojnicima ima minimalan ucinak. Na Udbini je najvise zarobljeno bombi od 250 i 500 kg, a i to u ne nekom vecem broju. Zarobljeno je i nesto raketa zrak-zrak Atol kopije Sidewindera sve u svemu zanemarivo. JNA je bila sprdnja ali i takva sprdnja je vas srbijance naoruzala do zuba, u vrijeme dok je ZNG bio u povojima, naoruzan osnovnim pjesackim naoruzanjem. Cak i na kraju rata HV nije uspjela izjednaciti odnose u naoruzanju, ali je takticki i organizacijski postala druga dimenzija za srpsku vojsku, uz naravno hrabrost samih vojnika.